203 Igor GAJIN KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI afirmirao kao pozorni izučavatelj stilistike i autor je kapitalne studije Koreografija teksta o intermedijalnosti hrvatskoga pjesništva, dok je u književnopovijesnom mapiranju naše baštine dao izniman doprinos na arheološkom otkrivanju, sortiranju i promoviranju zavičajne književnosti, što je rezultiralo voluminoznim izdanjima kao što su Slavonski tekst hrvatske književnosti i Cvelferica uz obilje popratnih izdanja, projekata i manifestacija posvećenih slavonskom književnom i kulturnom korpusu, tzv. panonizmu. Ne ograničavajući se isključivo na kabinetski rad, desetljećima je bio animator osječke i slavonske kulturne scene te je sustavno pridonosio njenoj modernizaciji, a u današnjim kulturnim (ne)prilikama čak i urbanizaciji. Povrh svega, Rem sustavno skrbi i o transgeneracijskoj budućnosti hrvatske književnosti, senzibilizirajući studente za čitateljski eros razvijanjem njihovog umijeća užitka u tekstu, ali i mentorirajući spisateljski talentiraniju mladež da se autorski razvije, tako da su mnogi od njih danas u kanonu mlađeg hrvatskog pjesništva ili su općenito važni subjekti kulturnog života, naročito u sferi popularizacije (ali ne i vulgarizacije) knjiške kulture. Pa ako kultura i nije bojno polje, nego pobratimstvo lica u svemiru, onda je Rem bogato ispunio galaksiju blistavim zvijezdama duhovnog srodništva, gdje bi se međuplanetarnim letom (makar i komercijalnim, šta košta da košta) valjalo uputiti već i sad, ne čekajući trenutak kada će se život čovječanstva na ovome isisanom planetu ugušiti vješanjem o štrik kapitalističke pohlepe. Ta gusto istkana mreža pobratimstva po bliskosti simpatija prema književnosti proširila se Removim doprinosom na značajnu nekolicinu među studentskom populacijom upravo u vrijeme kada je bliskost globalno ugrozila čovječanstvo i stekla status smrtonosne prijetnje, odnosno u vrijeme pandemije. Za pandemijski režim života govorilo se u tom trenutku da će na radikalan način trajno promijeniti način života svih nas i predstavljati međašnu točku u povijesti jednako koliko je to i dijeljenje našega vremena na život prije i poslije Krista, no bit će da smo – još uvijek inficirani milenarističkom groznicom – podlegli melodramatičnoj, pa čak i histeričnoj navadi da se doživljavamo kao junaci hollywoodskih blockbustera iz žanra distopijske apokalipse jer danas svijet uporno nastavlja po starome: žilavo i samoubilački. Iz današnje perspektive, kada smo uronjeni u intenzitete novih događanja, a producenti su povijesti ponudili još jednu netflixovsku sezonu hit serije o svemu danas i ovdje (kojoj slobodno svatko po svom nahođenju može dodijeliti naslov), vrijeme pandemije čini se kao kolektivni san koji su neki sasvim ugodno odsanjali, kao svoju „godinu odmaranja i opuštanja“, dok je one s iskustvom respiratorne borbe za život ipak zapala noćna mora. Nakon svega toga, čovječanstvo se tješi da je i opet lukavo preživjelo te nastavlja živjeti na odgodu, no samome sebi može čestitati jedino internet na vatrenom krštenju, trijumfalno ispunivši ulogu za koju
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=