187 Stipan TROGRLIĆ ZAVIČAJ ječima:„Narod oprašta kako čujem od vrjednijih starijih iskusnih svećenika duhovnom pastiru svaku manu prije nego škrtost i pohlepu za novcem“. Osim što je svećenik po duhu pape Pija X., Stanko je i svećenik u službi hrvatskoga narodnog preporoda. Sav je predan narodnom i političkom buđenju istarskih Hrvata. Premda djeluje u vremenu kad hrvatska zajednica u Istri ima, istina, tanak sloj građanstva i svjetovne inteligencije, u svoj pastoralni program (ne)svjesno ugrađuje nacionalno-političko zauzimanje. Optužbi talijanske političke elite koja će ga zbog toga prozvati„popom podstrekačem“, koji u mirnu istarsku sredinu unosi nacionalne sukobe, nije se plašio. Jednako ga iz nacionalno-političkog rada nisu uspjela eliminirati upozorenja crkvene hijerarhije, koja nerijetko nije razumjela svijet i savjest istarskoga hrvatskog svećenika. Na kraju Stanko je i svećenik Mahnićeva Hrvatskog katoličkoga pokreta u Istri (dalje: HKPI), čiji je cilj cjelokupnu istarsku stvarnost prožeti katoličkim duhom. Pred neprijateljem nema uzmicanja, a kompromis ili traženja mostova prema drugome i drugačijem, posebno ako dolazi iz liberalnoga tabora, jednaki su izdaji. Potpuno drukčije svećenika pripadnika HKPI-a prikazuje Viktor Car-Emin u romanu Nove borbe, što je posljedica autorova osobnog priklanjanja istarskoj liberalnoj opciji, i to u liku kapelana don Petra, pripadnika Mahnićeva kruga u Istri, krutog i zadojenog fanatizmom, do grla uronjenoga u politiku. Da bi župu podčinio svojim političkim interesima, ne preza ni od povezivanja s ljudima sumnjiva morala. Nasuprot tvrdokornu kapelanu stoji stari župnik don Frane, brižljiv pastir, otvoren prema svakomu, snošljiv prema onima drukčijeg političkog uvjerenja. Dosljedno je na crti Dobriline politike „narodne sloge“. Likovi dvojice svećenika poslužili su CarEminu za „obračun“ s HKPI. Prikaz idejnih sukoba u pazinskoj Hrvatskoj gimnaziji iz pera Mije Mirkovića (Mate Balote), čiji je učenik i sam bio od 1910. o 1914., toliko je opterećen njegovim liberalnim, a kasnije marksističkim svjetonazorom da su neki autori još u vrijeme komunističkog jednoumlja upozorili na oštrinu i subjektivnost Mirkovićevih ocjena, „posebno ukoliko se odnose na školu i Crkvu“. Tako je po njemu gimnazijski vjeroučitelj Franjo Frankola birokratski hladan, u njemu nema vjerskoga žara, kada drži duhovni nagovor izgleda da ni sam nije uvjeren u ono što drugima govori. 2. Svećenici u romanu Fulvija Tomizze „Bolji život“ U prikazu povijesti rodne mu Materade, od kraja 19. st. do 70-ih godina 20. stoljeća, talijanski književnik istarskih korijena Fulvio Tomizza veliku pozornost posvećuje vjersko-moralnom životu Materade i ulozi župnika u cjelokupnom vjerskom, društvenom i nacionalno-političkom životu župe.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=