173 Žarko PAIĆ FILOZOFIJA u horizontu kritike političke ekonomije kapitalizma, jest, naravno, ostvarenje ili ozbiljenje filozofije. Ta formula je sintagmatski sklop praksa rada kao znanstvena povijest i njezina je misaona analogija u Nietzschea volja za moć kao vječno vraćanje jednakoga.9 Dovršenje metafizike jest proces njezina postajanja ili bivanja (Werden) najavom „drugačijega mišljenja“. Metafizika se razvija iz ranoga stadija grčkoga duha preko srednjovjekovne skolastike do novoga vijeka i suvremenosti kao mišljenje „o“ bitku, biću i biti čovjeka polazeći od njezina fundamentalnoga ustrojstva: bitak-bog-svijet-čovjek. Ovo četvorstvo je Heidegger promislio u doba njegova mišljenja zgode-događaja (Ereignis) od 1936. godine nadalje, a Sutlić izričito od 1974. godine kad svoje povijesno mišljenje nastoji ograditi i razlikovati kako od tradicionalne metafizike s filozofijom povijesti kao bitnim tijekom vladavine bitka kao prisutnosti u modusu aktualnosti vremena, tako i od Marxova historijskoga materijalizma koji s pojmom komunizma otvara i najavljuje nadolazeću budućnost u znaku otvorenosti zgode-događaja za mogućnost drugačijega mišljenja i drugačijega svijeta uopće. Jasno je stoga da dovršenje metafizike mora uzeti formu onoga što na jednomu mjestu Prakse rada kao znanstvene povijesti naziva„imanentnom transcendencijom“ i što primjereno pogađa različite misaone pokušaje nakon Hegela i Marxa, koji su se kretali ili u istome krugu mišljenja ili su prelazili u druge i drukčije okvire poput, primjerice, Deleuzeove ontologije postajanja.10 2. No, je li dovršenje isto što i kraj metafizike? Prethodi li dovršenje kraju ili je kraj već uvijek ono što se nužno dovršava u tijeku vremena kao epohalne konačnosti? Za Sutlića je neporecivo kako je Nietzscheova„novost“ spram mislilaca njemačkoga spekulativno-dijalektičkoga idealizma s Hegelom kao vrhuncem u obratu same biti metafizike, što znači da se odnos između općega, posebnog i pojedinačnog ne može više misliti vertikalno, već horizontalno i to kao mišljenje otvorene i kontingentne singularnosti bivanja. U 14. bilješci IX. Poglavlja Predavanja o Nietzscheu čitamo kako središnje pitanje Nietzscheova preko(trans)-metafizičkog mišljenja je pitanje kvalitativno artikulirane individualizacije, rangirane konkrecije, za ra9 Vanja Sutlić, Praksa rada kao znanstvena povijest: Povijesno mišljenje kao kritika kriptofilozofijskog ustrojstva Marxove misli, Globus, Zagreb, 1987. Drugo, prošireno i popravljeno izd. 10 Vidi o tome: Žarko Paić, Mišljenje kao događaj: Kako čitati Deleuzea, Mizantrop, Zagreb, 2022.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=