255 Maja MALBAŠKI KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Pavle Goranović traga i za onim što stoji iza njegovog spisateljskog poriva. O iskušenjima pisca i čitaoca, o borbi pisca sa predrasudama, sramom – potrebno je pripremiti se na istrajnost, i izdržljivost. Sa te dvije pozicije − čitaoca i pisca – Goranović nam sugeriše stalno propitivanje i sumnju u sve. Čemu pisanje, čemu čitanje, kakvom se cilju stremi? – a u osnovi svega su knjige koje nas mijenjaju.„Jeste li nekad razmišljali o tekstu kao pejzažu? Jesmo li nekada žanr vidjeli kao neku nepreglednu zemlju u kojoj se gubimo i otkrivamo. Pa šta ako se u nekom od njih bolje snalazimo, a po drugom samo tumaramo?“7 U drugoj cjelini knjige naslovljenoj Književnost – sumnja mislećeg srca u četiri eseja: „Poezija – čarolija obmane i plemstvo bola“; „Poezija i filozofija u susjedstvu“, „Crtica o novoj adresi čitaoca“ – s podnaslovom Šta nam govori tekst;„Pisanje kao put opravdanja“ – Neka objašnjenja prvih knjiga − Goranović postavlja pitanja − zašto za autora pisanje uvijek znači povratak u djetinjstvo, kako je intuitivna potreba za samovanjem povezana sa čitalačkim iskustvom, a osjećaji uzvišenosti i stida sa poezijom i kako čitanjem počinjemo da unutra osjećamo sebe...? i, ako su svi ljudi pjesnici u srcu – kako doći do te spoznaje, o poeziji i filozofiji kao djelovima iste ideje i kako čitanjem uvijek iskušavamo neku drugost...? U trećoj cjelini Ipak, ostaju mirisi, kao pouzdana sjećanja, koja se sastoji od deset eseja „Omaž olovci“ – s podnaslovom Neobični životi obične olovke; „Mirisi (knjiga) kao predskazanje“;„Posljednja odbrana intuicije“ − Strpljenje biblioteke;„O kultu knjige“; „Stidljivi genije“ – Borges, čovjek u ogledalu knjige;„Uloga saučesnika“ – Borgesove maštarije i mitologije; „Evo ga, compadre“ – Márquez: Što god napišete – to ću biti; „Čarobnjak ili luda“ – Gabo, pisac stidljivosti; „Himna ranjivosti Czesława Miłosza“ – Devedesetogodišnji pjesnik potpisuje svoju knjigu i gleda lijepu stjuardesu; „Bez velikih riječi, molim“ – Carverovi slučajevi – Goranović otkriva: kako ga grafitni trag olovke i njen zvuk vraćaju u prošlost; kako mirisi knjiga dočaravaju posebne ambijente za kreacije; o životima slavnih pisaca, o Borhesovim„maštarijama“; o Markesovim literarnim avanturama koje su bile obilježene traganjem za djetinjstvom; o Česlavu Milošu kao pjesničkom proroku i dječaku koji je osijedio; o Karveru kao pjesniku iskušenja... U četvrtoj cjelini naslovljenoj Sluh biblioteke prva tri eseja posvećena su čuvenom pjesniku „rijetke jezičke riznice“ – „Tin Ujević, prorok sopstvene besmrtnosti“ (Nesvrstani zvjezdoznanac u duhu vremena, Epoha Ujević, Poezija sinteze iz opće zdjele); zatim su tu eseji „Danilo Kiš – skladište biografije i fikcije“ i „Književnost kao pismo i Kiš koji je volio pjesnike“ – s podnaslovom Anatomija mirisa; „Grad koji se udaljava“ – Mirko Kovač, pisac koji je mijenjao naše knjige i „Kovač (udvojeni) Tin“ – Poe7 U: Pavle Goranović. Udvojena čitanja. Isto, str. 37.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=