254 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Maja MALBAŠKI hovih trenutaka i neočekivanih djelovanja. Sjećanje kako sam nekada čitao tekstove, kako sam razumio druge i sebe. I kako su se čitanja preobražavala zajedno sa mnom, dok su se mijenjale i stranice o kojima sam pokušavao nešto zapisati. A pritom, naravno, govoreći i o sebi, svojim osobinama, očekivanjima, putevima. Jer, o čemu god da pišete, o sebi ćete ponešto otkriti“.3 Upoznavanje djela umjetnikove biblioteke4 pruža čitaocu osjećaj saučesništva i priziva ga na igru detekcije. Intertekstualnost Goranovićevog pjesništva plodno je i korisno polazište za prostrano esejističko polje na koje se stupa zajedno s autorom u svojstvu zavjerenika – zaljubljenika u čitanje. „Jedno od najsnažnijih oružja u borbi protiv besmisla svakodnevne propadljivosti on vidi u knjigama koje postaju njegova opsesija – gotovo da nema crnogorskog pjesnika koji je svojim djelom intenzivnije problematizovao fenomen čitanja i pisanja od Pavla Goranovića. Najveći broj njegovih poetskih ostvarenja događa se u skučenom ambijentu četiri zida koji lirski subjekat nadilazi otvaranjem knjige, i u čiju se učmalost vraća smiren i ozaren iako je svjestan malenosti onoga što svakodnevica nudi.“5 Pavle Goranović kao da je ovim izborom upriličio poslijepodnevne ili večernje susrete čitateljki i čitalaca tokom kojih im daje nešto više od usamljeničkih iščitavanja – čudesnu čitalačku povezanost, oslobođen prostor za komunikaciju i intiman prostor za „otvaranje“. Naš autor čitalac tješi nȃs, čitateljke i čitaoce, mišlju da smo u neprekidnim vremenskim i prostornim čitalačkim preobražajima i da knjiga svakako ima terapeutsku moć.„Komotno smo smješteni među riječima koje izaziva razmišljanje drugog čovjeka, u temama koje ni sami ne umijemo definisati, ali ih opravdano smatramo svojima“.6 Jer knjige imaju više vremena i više života, poručuje naslov predgovora. I vode nas u više smjerova. O srećnim susretima s knjigom, o zajedništvu s knjigom, o prepoznavanju, o pisanju, autor kazuje u prvoj cjelini knjige naslovljenoj Knjige pronalaze naše pamćenje u pet eseja: „O čitanju“ – s podnaslovom Kako se produžava vrijeme i uvećava prostor; „Naši dvojni životi“ – Čitaju li nas knjige; „O pisanju, sumnji, ponavljanju“ – Koja je naša knjiga;„Ili – ili – Mjesto (između) pisca i čitaoca“ – da li je pisac čitaočev heteronim; „Pohvala eseju“ – žanr dobrih namjera. 3 Pavle Goranović, Udvojena čitanja Sekretarijat za kulturu i sport Glavnog grada Podgorice, 2022., str. 13. 4 Mnogi tekstovi nijesu ušli u knjigu eseja zbog tematike i strukture (prim. aut.). 5 Svetlana Kalezić-Radonjić, „Filozofske implikacije poezije Pavla Goranovića“, u: Književnost i filozofija — intertekstualne veze, Zbornici radova sa naučnih skupova, Odjeljenje umjetnosti, 45, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti, Podgorica, 2019. 6 Pavle Goranović. Udvojena čitanja. Isto, str. 20.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=