247 Biserka GOLEŠ GLASNOVIĆ KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Izdvajanje naslova pjesme Krljušti kao naslova cijele zbirke i naslova prvoga ciklusa upućuje na različite uloge pjesničkoga iskaza te na raskrljuštenost, kako i autor, rabeći neologizam, naziva svoj govor. Pjesnički iskaz može govoriti u ime različitih stvorenja, ljudskih, životinjskih bića, pa i stabala te šume kao cjeline. Krnjićevu poetiku razaznajemo upravo u pjesmi Krljušti. Treba skinuti krljušti, nepotrebne nakupine kao duhovnog, a možda i biološkog, nasljeđa i tako otkrivati redoslijed postanka. Pritom valja otkrivati prešutni dogovor svjetla i tame retrospektivno u iščekivanju proljeća oljušten, raskrljušten. Prešutni dogovor svjetla i tame u Krnjićevoj poetici dogovor je onostranosti i stvarnosti jer genetski lanac, naslonjen na kamene alveole / potajno će bubriti s druge strane smrti. Autorovo vrijeme krug je ili ciklus, kako zapisuje u pjesmi Ciklus razdijeljenoj u manje cjeline: Po postanku, Jednom, Poslije i Na posljetku. Dio naslovljen Jednom neodređenošću vremena i prostora, kao formula za uvod u bajku, glasi: Zenitno sunce uvuklo je moje korake u nevidljivi kljun. Bio je to pokret ususret ljepoti. Bdijući u mraku utrobe prizivao sam izumrle početke. Pjesnik Stanko Krnjić, kao svojevrsni prorok i tumač vremena, čovjeka vidi kao nerazdvojnu cjelinu sa svime što ga okružuje – kamenom, stablom, životinjom i morem. Ali i kao onoga razapetog između neba i zemlje. Nastojeći otkriti prapočetke, svoje putovanje otkriva kao bolno i samotno u dopunjavanju svjetla i tame, tuge i radosti. U pjesmi Na početku zapisuje: Na stopala sam privio kamen. Tako učio hodati. Na početcima svega spoznavao sam bol. Jednom sam bol prihvatio kao dio sebe samog. Bilo je kao da je netko odriješio svaki kamen. U pomirenju ili vjenčanju neba i zemlje, duha i tijela, nije ni kraj ni početak, jer oni su samo prenoćišta iz kojih se putuje dalje. U beskraju, u kojemu je svaki kraj ujedno početak i obrnuto, ne izostaje ni kršćanski Bog. On je samo nemoćan, kako je autor zapisao u spomenutoj proturatnoj pjesmi zbirke Ratište riječi, ali nije odsutan. U „arhaičnom“ obraćanju čitatelju, a možda i slušatelju ...velim vam... krije se biblijski proročki poziv na ozbiljnost i budnost. Točno navođenje rednih brojeva nekih biblijskih dana stvaranja također izravno asocira biblijski tekst o stvaranju svijeta. No pjesnički prikaz početaka svijeta raspršen je u neobične apstraktne oblike u kojima se prožimaju antropomorfni, biomorfni i zoomorfni elementi. Kada je riječ o zoomorfnim apstraktnim oblicima, nekoliko je tema i motiva. Krijesnice kao rane koje spajajući se progutaju dio tame. Morski konjic plovi savijenog repa, uspravno dok su ostali polegli. Sovina očna duplja porođajni je kanal mišljenja. Postanak ježa predočen je metaforom; u početcima on je glatki žal koji valja i udara more, a puno poslije nježna opna postaje trnov krug. Drugi dio zbirke Krljušti ciklus je Potraga za solju. Opet je riječ o putovanju ili, kako naslov predlaže, o potrazi. Već u prvoj uvrštenoj pjesmi Put javljaju se ranjena
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=