246 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Biserka GOLEŠ GLASNOVIĆ mikro-svjetovi u traganju za tajnom, slobodom, svjetlom i Bogom. U skladu s tim traganjem jezik postaje neizravan, s osobnom poetikom koja potiče na višestruka odgonetavanja i tumačenja. Riječ je raspaljena, kako pjesnik zapisuje u pjesmi Opomena, tražeći zvuk koji se u sinesteziji ujedinjuje s ognjem i vodom. I opomenom kako je u prvome zvuku glas o zadnjemu danu. Zbirka Krljušti podijeljena je na dva formalno različita ciklusa. Ciklus Krljušti, kao ponovljeni naslov zbirke, čine lirski zapisi u proznom obliku, a u ciklusu Potraga za solju pjesme su napisane u slobodnim stihovima. Isprepletenost poetskog i proznog posve je u duhu postmodernizma, naime u nestajanju jasne razlike između proze i poezije, i u skladu je s pjesnikovim tematskim izborima u kojima se također prepliću ozbiljna bajkovitost i stvarnost koju dodatno podcrtava izbor iz znanstvenoga govora; primjerice: jajna stanica, atom, genom, simbioza, alveole, tromb, fistularna, mitozno, embrij... Pitanjem imaju li praljubav, praživot, praiskon, prasvjetlo, pramisao svoj pra? − pjesnik je započeo proces raskrljuštenosti vraćajući se početcima postanka. I zaista, prva naslovljena pjesma ciklusa Krljušti jest Pra. Slijede pjesme čiji naslovi gotovo tematski tumače fluidni, ponekad fantastični, a ponekad mitski i religijski postanak svijeta, blizak cikličkom i reinkarniranom doživljaju u kojemu je ono što se događa – već bilo. Naslovi nam pomažu da pratimo svojevrsni kronološki, ali isprekidan, pjesnički pogled na prostor i vrijeme kamo sjećanja ne dopiru, kako pjesnik zaključuje pjesmu Dan prvi. Toj pjesmi prethodi pjesma Prije početka, sljednica prve pjesme Pra. Nakon Dana prvog pjesme su: Prvo stablo, Ciklus, Početci, Nebo, Perpetuum, Baobab, atol i more, Odmak, Jež, Na početku, Prvi na svijetu i Sova. A nakon pjesme Dan peti slijede Krljušti, Hrast, Krvotok lista, More, zemlja, Morski konjic, Školjka, Pustinja, Krijesnice, Vatra, Zrenje i Vjenčanje. Pjesmu Dan osmi slijede Zrnce tame i Rub. Posljednji izdvojeni dan kao tema pjesme jest dan deveti. Poslije Devetog dana jest navedena Opomena te pjesme posvećene granama, šumi, tajgi i sjenama. Uvođenje osmoga i devetog dana u početke postanka svojevrsni je odmak od poznate biblijske sedmice stvaranja i brojevni dodatak koji podsjeća na tradiciju bajki i starih vjerovanja. Poistovjetivši se sa šumom i stablom te razgovarajući s tajgom, pjesnički iskaz otvara višestruke simboličke asocijacije. Pomišljamo na stablo svijeta, bilo u germanskoj ili pak u slavenskoj mitološkoj kozmogoniji, koje nosi svijet. Ovdje pjesnik naglašava kako je na svakoj grani jedno sjeme, a u svakom sjemenu jedan život. Pišući o šumi, u ja formi ističe njezina dva obilježja, mrak korijenja i svjetlost listova. Također naglašava to da, poput šume, nikad nije uspio jasno razlikovati ta dva obilježja. Pjesma Tajga mala je, biblijski intonirana, pjesnička bajka o putniku s juga koji traži utočišta na sjeveru noseći darove: dva šipka, koru naranče i drvo masline.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=