216 ZAVIČAJ Vjekoslava JURDANA Tekst završava znakovitom rečenicom: „Bože moj, pomišljaše učitelj, trebalo je, da se zarati pet država i preko milijun vojnika e da naš Jurić nauči nekoliko imena...“ U potpisu stoji: „Tončić“. Zadnja godišta časopisa znakovita su i za šire razmatranje nacionalnoga gibanja među istarskim Hrvatima u završnome dijelu preporoda: upravo u tome časopisu potvrđena je ideja jugoslavenstva, sve prisutnija i sve snažnija u godinama pred Prvi svjetski rat u Istri. Otpor prema talijanašima-Talijanima postupno se u Istri – najprije narodnjački, štrosmajerski obojen, zatim okrenut prema pravaštvu – u ovome razdoblju usmjerava ideji zajedništva južnoslavenskih naroda, u okviru kojeg bi Istra, kao dio Hrvatske, konačno našla svoje pravo mjesto. U posljednjem broju koji je objavljen u srpnju 1914. godine časopis Mladi Hrvat u rubrici Listak donosi i ovu zanimljivu temu: „Tele-vizija (hrvatski bi se reklo po prilici brzovid i dalekovid). Već se od više godina kuša, ne bi li se moglo vidjeti u daljinu. Dr. M. Archibald Low u Londonu usavršio je započete pokuse gledanja u daljinu i dokazao, da se pomoću elektrike može u daljinu vidjeti. Bude li sve dobro išlo mogli bismo doskora gledati ljude iz daljine upravo tako, kako se već danas s njima razgovaramo iz daljine. Zato treba samo mnogo novaca, jer se ta, recimo čarolija, postizava pomoću selena, koji je vrlo skup. (...) Profesor je Ruhmer, malo pred smrt rekao, da bi njemački car sasvim lijepo mogao gledati svoju vojsku, kako se bije negdje na sjevernom moru.“ No, umjesto dalekovidnoga gledanja ratnih operacija, rat je postao strašna stvarnost. Ono o čemu je pisao časopis Mladi Hrvat u posljednjem objavljenom broju više nije bilo daleko, nego vrlo blizu i neposredno je djelovalo na sudbinu časopisa.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=