183 Damir GRUBIŠA – Mirko ŠTIFANIĆ (NEO)FAŠIZAM U posebnom poglavlju Kraljević obrađuje mitove i stvarnost o fašizmu da bi time pridonio demistifikaciji nekih „popularnih“ stereotipa o tomu da je fašizam, unatoč svemu, napravio i„dobre stvari“, u što, prema suvremenim revizionističkim teorijama, spada uspostava mirovinskog sustava, izgradnja cesta, eliminiranje nezaposlenosti, efikasna organizacija prometne mreže („vlakovi su stizali na vrijeme“), izgradnja stanova za radnike, itd. Revizionistički narativ stvorio je i u svijetu relativno prihvaćen mit o„dobrom Talijanu“ nasuprot„lošem Nijemcu“, što ga Kraljević uspješno dekonstruira, navođenjem talijanskih autora koji su se suprotstavili ovakvoj manipulaciji povijesnom istinom i njenoj instrumentalizaciji u političke svrhe. U taj kontrapunkt povijesnih mitova ulazi i mit o „barbarskim Slavenima“, što posebno dolazi do izražaja u manipulaciji i preuveličavanju stradanja fašista, njihovih kolaboranata i civila u kraškim jamama, fojbama, koje su bile glavni povod za proglašenje Dana sjećanja 10. veljače kao službene, državne komemoracije uz izjednačavanje žrtava kao „nevinih“ unatoč njihovoj razlici. Nadalje, autor analizira zbivanja iz 1945./46. godine, kao i tijek Mirovne konferencije u Parizu, uz sve događaje koji karakteriziraju zatiranje povijesne memorije i zataškavanje talijanskih ratnih zločina, kao i mjere koje je talijanska diplomacija poduzela u tom smjeru. U posebnom poglavlju Kraljević analizira specifičan aspekt fašizma, a to je antislavenski rasistički fašizam i progoni Slavena još prije rata, u kampanjama koje su počele odmah nakon fašističkog osvajanja vlasti, protiv „alogenog“ i „aloglotskog“ stanovništva, što je podrazumijevalo promjenu imenā, zabranu uporabe materinjeg jezika, progone, zatvaranja, pa i fizičku likvidaciju u insceniranim procesima protiv antifašista slavenskog podrijetla. Autor uspješno razvija tezu o nestanku kolonijalne prošlosti iz javne rasprave u fenomenu „gubitka pamćenja“, u kreiranju nove, pročišćene „kolektivne memorije“, koju ne promovira samo desnica već i talijanska ljevica koja se, nominalno, poziva na antifašističke korijene Talijanske republike. Nakon što je podrobno analizirao ovaj preludij proglašenju Dana sjećanje na fojbe i egzodus, autor i iz vlastitog iskustva, kao neposredni svjedok događaja i hrvatski veleposlanik u Rimu, iznosi činjenice o tijeku usvajanja ovog zakona, uključivši rasprave o čak četiri prijedloga za donošenje zakona o proglašenju Dana sjećanja, sa svim meandrima u raspravi, taktičkim smicalicama i, na kraju, izjednačavanju totalitarizama kao pretekstu za izoliranje poratne represije jugoslavenskih pobjednika iz konteksta prijašnjih događaja, čime se vrši svojevrsna revizija povijesti s krajnjim ishodom potpune amnestije za ratne zločine koji, inače, po međunarodnim pravnim odredbama upće ne zastarijevaju.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=