171 Žarko PAIĆ FILOZOFIJA Zašto proturječje? Zbog toga što djeluje u posve drugome okružju, onome koje Homer u Ilijadi prispodobljuje opisujući glavni atribut Apolona uz liru, kao simbol glazbe, a to je, naravno, njegov dalekometni luk kojim odašilje strelice nepogrešivo pogađajući svoj cilj. Na početku Ilijade uz gnjevnoga Ahila prisutan je gnjevni Apolon s kojim nastaju užas i metež među ljudima jer osvetnički izvršava slijepo djelo pravde. Trojancima za koje stoji poput glavnoga zaštitnika, pojavljuje se kao Helij, bog sunca. Odjednom, mjera i sklad postaju kaos i nesklad. Zbog toga nije nimalo začudno zašto filolog i grecist Otto kaže kako se „moglo (...) zaključiti da je Apolon izvorno morao biti bog smrti.“7 2. Problem Apolonove geneze zacijelo je važan za grčku mitologiju. No, mi se ovdje zadržavamo samo na pitanjima ontologijskoga mjesta ljepote u okviru metafizike Grka. Otuda je razvidno da bog mjere i reda, zasnivanja poretka i njegove postojanosti u kozmosu, čovjeku pristupa u razmaku od njega, kao udaljeni svetonamjesnik svjetla kojim se ono ljudsko nastoji držati u poretku kroz lȗk i liru, odvažnost ratnoga umijeća i tankoćutnost umjetničke mašte iz koje nastaje svekolika ljepota kao trag i odsjaj božanskoga u svijetu. Ljepota koja, doduše, ima neki misterijski izvor smrti, što upućuje na njezinu krhkost i prolaznost u vremenu, nadilazi prirodnu-mitsku sliku svijeta. Ona oduševljava čak i izvan svojeg povijesno-epohalnoga kruga važenja grkstva zato što nije svediva na materijalnost tjelesnosti, već je duhovna svjetlost vječnosti. Ljepota proizlazi iz postajanja čovjeka samog umjetničkim djelom kao događajem oblikovanja svijeta polazeći upravo od apolinijskoga sjaja bitka, bića i biti čo7 Walter Friedrich Otto, Bogovi Grčke: Slika božanskog u zrcalu grčkog duha, AGM, Zagreb, 2004., str. 101. S njemačkoga preveo Igor Mikecin. Priredio i prijevod redigirao Damir Barbarić. (izvor: znanje.org)
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=