153 Božidar PETRAČ IGOR ZIDIĆ Igora Lonjaka, Stipe Botice i drugih, nalaze i vrlo iscrpne Biografske i bibliografske bilješke koje je priredila Anabel Zanze i koje svjedoče o više nego impozantnom, u kvantitativnom i kvalitativnom smislu, stvaralaštvu svega što je Igor Zidić tijekom svojega djelovanja napisao i učinio, uključujući i brojna priznanja i nagrade kojima je ovjenčan. Tu će čitatelj naći zaista sve što je svojom rukom „božanstveni spiritus movens“ mnogih projekata pisao i potpisao. III. U„tropletu klasična sjaja“, o kojemu govori Ivan Rogić Nehajev, ipak nas najviše zanima i intrigira pjesnički opus Igora Zidića. Rekosmo, od neizmjerne pomoći slovi Zidićeva knjiga Kost i gozba, Pjesme 1957-2011. koju je priredio i velikom studijom popratio Ivan Rogić Nehajev, spomenuvši četiri osnovna polja Zidićeva javnog djelovanja: pjesništvo, likovne sinteze, eseje i kritike, političke rasprave, eseje i polemike i njegovo neumorno djelovanja kao dužnosnika u kulturnim institucijama i kao urednika. U svojem izboru, naslovljenu Pjevač u lišću, pokušao sam, prateći spomenuti sažetak Zidićeva pjesništva u vremenskom kontinuitetu, izdvojiti ono što se nekako najjače utisnulo u moja čitanja, ali i ono što u određenom smislu zahtijeva sama biblioteka Media Kršćanske sadašnjosti. Već samim izborom naslova želio sam izbjeći bilo kakvo svođenje pjesnika Zidića na koju posebnu odrednicu koja bi unaprijed mogla odrediti putove recepcije njegove poezije ili ga suviše jednostrano osvijetliti jer – Zidiću smeta i škodi svako jednostrano određenje kao što mu ne idu u prilog mnogi kritički zapisi kojima su hrvatski kritičari nastojali proniknuti Zidićev vrlo složen pjesnički svijet ili, preciznije, njegov pjesnički doživljaj svijeta i stvarnosti koja mu je tijekom mnogih godina bila zadana, osobito u razdoblju od samih njegovih početaka pa do sloma komunističke represije i jednoga protunaravnog ljudskog poretka koji je sustavom stroge partijnosti forsirao kolektivitet u odnosu na pojedinačnu, osobnu, stvaralačku slobodu, koju se vazda pokušavalo zatomiti, marginalizirati ili smjestiti u drugi, treći ili četvrti plan. Činilo se uputnim izabrati naslov koji je u idejnom i duhovnom smislu neutralan, koji ne će nikoga navesti na to da Zidićevu poeziju doživi u okvirima kršćansko-duhovne matrice, nego će čitatelju otvoriti dveri jednoga pjesničkog svijeta, otvorena različitim poticajima, temama i motivima, toliko bliskim jednomu mediteranski usmjerenu i uvjerenu pjesniku, pjesniku koji razne naslage znanja što ga je tijekom školništva i studija natrpao na svoja leđa i duboko usadio u svoju dušu. Svi ti slojevi koji se skrivaju u povijesti Splita ili Solina, u ruševinama antičko-rimske civilizacije, ali koji u sjećanjima i prisjećajima nisu ni u kakvu sukobu s ranokršćanskim naslagama i uopće kršćanski zadanim vrijednostima koje su se od VII. stoljeća prenosile s koljena
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=