137 Andrea CAMILLERI PRIJEVODI Niz knjiga o Montalbanu sadrži dvadeset i sedam romana te pet zbirki pripovijedaka. Premda je riječ o zadivljujućoj brojci, knjige koje spadaju u kriminalistički žanr tek su manji dio Camillerijeva bogatog književnog opusa. Naime, bibliografija ovoga iznimno plodonosnog pisca broji više od stotinu naslova, među kojima su vrlo cijenjeni romani povijesno-građanske tematike. Camilleri nije prestao stvarati čak ni nakon uznapredovale slabovidnosti. Posljednjih desetak knjiga napisao je „u mraku“, diktirajući. Nisu ga cijenili samo zbog knjiga, već i zbog osobnosti; bio je zakleti ljevičar sklon žestokim kritikama društvenih anomalija, ali bez srdžbe, s naglašenim humorom i osjećajnosti. Ostao je vrlo skroman unatoč velikoj popularnosti. Mnogi ga smatraju prvim velikim talijanskim intelektualcem 21. stoljeća, a voljele su ga sve generacije, posebno mladi kojima se u javnim istupima često obraćao, upozoravajući ih da ne nasjedaju na razne političke i druge manipulacije. Premda neki drže da je njegova popularnost pretjerana, smatrajući da autor krimića ne zaslužuju toliku pozornost, u jednome se svi slažu: Camilleri je bio i ostao književni fenomen kakav Italija ne pamti. Svaki je njegov novi roman o policajcu sa Sicilije mjesecima bio na vrhu ljestvice najprodavanijih knjiga u Italiji. Procjenjuje se da je kod kuće i u inozemstvu prodao više od 30 milijuna knjiga, a djela su mu prevedena na 30-ak jezika. Na hrvatskome jeziku dosad je objavljeno deset knjiga o Montalbanu: Pas od terakote, Izlet u Tindari, Glas violine, Miris noći, Oblik vode, Zmijsko leglo, Paukova strpljivost, Drugi kraj konca, Zaštitna mreža i Catalanottijeva metoda Camillerijeve pripovijetke o policajcu iz Vigate dosad nisu bile prevedene, iako to zaslužuju, posebice zbog neočekivanih zapleta i neobičnih likova kojima obiluju. Osim toga, još uvijek se čekaju prijevodi ostalih djela toga talijanskog pisca. Stoga je prijevod ovih dviju pripovijetki (uz mogućnost da ovaj časopis u dogledno vrijeme objavi još poneki, op. ur.) iz zbirke Gli arancini di Montalbano (Montalbanove narančice) svojevrsni hommage izvanrednome književniku čija djela zavrjeđuju još bolji prijem s ove strane Jadrana. Posebnost ovoga prijevoda u odnosu na dosadašnje jest upotreba dijalekta (ovdje je šarolika, od svojevrsne urbane čakavice do različitih ruralnih oblika, uz neizbježne, ali ovdje pretjerano korištene talijanizme za koje u starijih i današnjih govornika postoje hrv.-čak. riječi/izrazi itekako živi u govornoj/pisanoj praksi; usto, unutar čakavskoga varijeteta hrvatskoga jezika ne postoji jedan jedinstveni izraz, već nekoliko njih samo u Istri, a na širem čakavskome području još i više njih; op. ur.), koji je ravnopravan ostalim idiomima – od standardnog do kolokvijalnog hrvatskoga jezika. Prijevodom Montalbana „u istarskom ključu“ želi se što bolje prenijeti slojevitost Camillerijeva jezičnog tkiva, ali jednako tako afirmirati dijalekt koji nije dovoljno zastupljen u hrvatskim prijevodima dijalektalne proze. S talijanskoga prevela i bilješku napisala: Maša Jerin, Pula
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=