106 OGLEDI: RAT U KNJIŽEVNOSTI / KNJIŽEVOST U RATU Igor MIKECIN Sklad je naime svaki odmjeren odnos suprotnosti. Kada bi vladao samo mir bez rata, ne bi bilo sklada u bivanju. Sklad izrasta iz suprotnosti rata i mira kao što se iz suprotnosti visokih i dubokih glasova rađa skladna glazba. Prekomjerje mira i nedostatak rata vodi ne samo u nesklad bivanja, nego i u propast uslijed nerazlučenosti onih suprotnih. Ali obratno, prekomjerje rata vodi u krajnju razdvojenost i suprotstavljenost onih suprotnih. Rat i mir su u Hērakleita dva suprotna i neodvojiva vida suprotnosti kao takve. Homēru, koji u jednom od stihova Iliade ište da nestane sukob među bogovima i ljudima, skriva se po Hērakleitu to da time zaziva nestanak svih bivajućih jer se sva rađaju upravo iz sukoba onih suprotnih, a na posljetku iz suprotnosti rata i mira (A 22 DK). Homērova miroljubivost zaziva nestanak svega jer je rat otac svega i ničega ne bi uopće moglo biti bez rata, te nije ni moguće da rata ne bude. Nijedno bivajuće nikako i nikada ne može umaknuti ratu. Po Hērakleitu Homēr zaslužuje da bude izbačen iz muzičkih nadmetanja (B 42 DK) jer ne razumije da su rat i mir nerazdvojni. Sukob među ljudima, koji seže od prijepora u tvrdnjama (A 23 DK) do oružanog boja (B 24 DK, B 136 DK), osobita je pojava rata koji je otac i kralj svega bivajućeg. Kao što prvotni rat u sebi uključuje suprotnost prema miru, tako je i pojavni rat nerazdvojiv od mira u njihovu uzajamnu prevratu razaranja i očuvanja, umiranja i rađanja života. Nigdje i nikad nema jednoga bez drugoga, u ratu je mir i u miru je rat, samo svagda u različitu omjeru, skladno ili neskladno se suproteći. Kao što rat u Hērakleita nije sam po sebi zao, tako i mir nije sam po sebi dobar. Njihova se narav svagda određuje iz međusobnog odnosa onih koji su ratom i mirom zahvaćeni i iz načina kako u njima vlada sveprožimajući zbor. Zlo je ono koje priječi i zastire neskrivenu prisutnost zbora, kako u ratu tako i u miru, a svodi se na njihovo razdvajanje i izjednačavanje, tj. na zaborav njihova izvornog jedinstva u zboru kao onom zajednom (τὸ ξυνόν). U tom zaboravu stoga nema ni prave razlike između njih, nego su jedno i drugo tada samo dva vida uništavanja života, koja se samo prividno međusobno suprotstavljaju. Rat lišen miroljubivosti neprikriveno je uništavanje života kao ubijanje i razaranje bez ikakve prave svrhe, a mir bez ljubavi prema sukobu prikriveno je uništavanje života koje krivotvori i zatire ono radi čega je vrijedno živjeti i umirati, a što se ima izboriti u opreci prema onom bezvrijednom i štititi od njegove neprestane grožnje. Štoviše, taj prividni mir nije manje poguban od ubilačkoga rata utoliko što se u njem ne uništava samo opstojnost života nego prije svega njegova vrsnoća. Pojavni rat nije drugo nego pojava prvotnoga jedinstva rata i mira u kojoj razdor prevladava nad prisnošću. U pojavnome miru, nasuprot tomu, prevladava prisnost nad razdorom. No ta prevlast može biti umjerena ili neumjerena. Kada prisnost u
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=