102 OGLEDI: RAT U KNJIŽEVNOSTI / KNJIŽEVOST U RATU Igor MIKECIN Jedinstvo rata i mira na najjasniji način izlazi na vidjelo u Hērakleita. Rat kao otac i kralj svega bivajućega po Hērakleitu je: prvo, vrhovni zakon svega bivanja (φύσις) ili pobliže određenje svime vladajućega zbora (λόγoς), zatim rat cjeline bivajućih ili rat reda (κόσμoς) i nereda (ἀκoσμία), potom rat među bivajućima u cjelini bivajućih, i napokon rat unutar svakoga pojedinoga bivajućega, a napose u čovjeku kao onomu poprištu rata na kojemu se raskriva njegova istina. Zbor je ono uvijek jesuće bivanja, ono jedno jedino koje je zajedničko svim bivajućima, koje kao božanski zakon vlada i prožima sva bivajuća i po kojem sva bivajuća bivaju. Ukoliko sva bivajuća bivaju u suprotnostima i kroz suprotnosti, rat je zakon istosti, jedinstva i ujednosti suprotnoga. Kao što je zbor ono zajedničko, tako je i rat svemu bivajućemu zajednički: rat svih otac je i svih kralj i jedne kao bogove iskaza a druge kao ljude, jedne sužnjevima učini a druge slobodnima (B 53 DK) vidjeti treba da je taj rat zajedan i pravda spor, i da se rađaju sva po sporu i ginu (B 80 DK). Svako je pojedino bivajuće porod rata suprotnosti kao suprotnosti rata i mira. Kao što ne bi bilo skladne glazbe kada se međusobno suprotivni visoki i duboki glasovi ne bi skladali, tako ni živoga ne bi bilo kada se međusobno suprotivno muško i žensko ne bi sjedinjavalo. No već i nijedno od dvaju suprotnih ne bi bilo ono što jest bez suprotnosti koju čini zajedno s onim drugim. Štoviše, nijednoga od suprotnih ne bi uopće ni bilo izvan protivnosti prema onome drugom. Napokon, rat i mir su u samoj biti zbora, koji zbori da jedno jest sva, a potom i da iz jednoga bivaju sva i opet iz svih jedno: od onih suprotnih jedno koje vodi k bivanju naziva se ratom i sporom, a drugo koje vodi k općemu požaru slogom i mirom (A 1 DK). Vidljivi znameni jedinstva rata i mira, sukoba i sklada u zboru bivanja i u Hērakleita su luk i lira. Oni znamenuju jedinstvo suprotnih ne samo svojim likom i građom nego i svojim bivanjem i njemu odgovarajućim djelovanjem i kretanjem. Luk i lira su ona bivajuća (u) kojima se savršeno znamenuje jedinstvo sunosa (συμφoρά) i raznosa (διαφoρά), koje vlada svim mogućim bivajućima i njihovim redom u cjelini. Naime znamenuje se povratan sklad, u kojem ono jedno i isto sama sebe raznoseći (razlučujući) (slučuje) sa samim se sobom snosi: ne čuju kako jedno seberaznoseće sa samim sobom suzbori: povratan sklad kano u luka i lire (B 51 DK).
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=