92 OGLEDI Dubravka CRNOJEVIĆ-CARIĆ Nema „gapova“, pukotina u koje možemo upasti, zapeti ili propasti, što vladaju „ispisivim“, a ne „čitljivim“1 tekstovima. Naime, pukotine ili tekstovi koji ih podrazumijevaju, mogu – doduše – obećavati užitak, ali užitak je nepredvidljiv, put k njemu rizičan je čin. Parafrazirajući – zasigurno ste već primijetili kako upravo to činim – Rolanda Barthesa, postoje, s jedne strane, tekstovi koji nam omogućuju osjećaj kompetentnosti, kontrole nad onim što nam je ponuđeno na čitanje, pa tako i osjećaj zadovoljstva, a s druge strane stoje složenije narativne strukture što izmiču pravilima igre, tzv.„ispisivi tekstovi“, u čije se bjeline propada i koje ispunjavamo raznim sadržajima. Naravno, dihotomije se, pa tako i podjela na čitljive i ispisive tekstove, baš kao i na umjetnička / elitna i popularna djela, privremeno dokida zahvaljujući postmodernoj estetici, ili kako Igor Gajin zapaža u tekstu Mračni sjaj tranzicijskog krimića (Razvojni put kriminalističkog žanra u hrvatskoj književnosti)2: „...postmoderna (je) kvalitativno oplemenila kriminalistički žanr eksplicitnim upisivanjem svoje teorijske svijesti i vrijednosne filozofije u praksu žanrovske književnosti, pa tako i krimića, tzv. dvostrukim kodiranjem, sparujući tako na istim stranicama, pod istim naslovom, popularno i elitističko, predvidljivo i eksperimentalno, jeftino i dubokoumno, komercijalno i artističko“ (Gajin, 2018.: 33). * * * No, vratimo se Ranku Marinkoviću i Marijanu Matkoviću. Držim kako, osim filozofskih dijelova i elemenata što svjedoče o društvenoj situaciji, Marinković i Matković u dramama skrivaju tragove ljubića i krimića? Prvo pitanje koje se postavlja jest – na koji način? Drugo je pitanje s kojom svrhom? Zašto? Ranko Marinković i Marijan Matković pišu puno prije nego što se progovara o postmoderni i prije negoli se rascjep između elitističkog i populističkog nastoji premostiti. I jedan i drugi se, po mome mišljenju, iz sličnih razloga, a na različite načine, igraju žanrovima. 1 Pozivam se na podjelu R. Barthesa na „ispisive“ i „čitljive“ tekstove. 2 Tekst je izašao u časopisu Artos – online časopis Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku; Tretinjak, Igor, gl. ur., 12./2018., br. 8. Na veliku žalost, s mreže je uklonjen cijeli časopis. Svojevremeno sam ga pronašla na internetu i sačuvala u „wordu“, a glede točnih podataka – broja i godine kada se pojavio na mreži – pomogao mi je urednik časopisa Igor Tretinjak. 3 U ovom ću radu označavati stranice onako kako su mi stigle u „word“ varijanti.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=