84 PULA KAO IZGUBLJENI ZAVIČAJ Bruno DOBRIĆ Zemanova knjiga prilog je međusobnom razumijevanju. Njegovi memorijalni zapisi pomažu nam da se pri razumijevanju zbivanja u Puli u razdoblju o kojemu je ovdje riječ odmaknemo od sebe samih i naših jednostranih motrišta (Hegel)95, u ovome slučaju – od nacionalnoga ili ideološkoga motrišta koje nam je nametnula „naša“ historiografija i da sebe sagledamo s motrišta mogućih drugih („onako kako nas drugi vide“)96. Zemanovi zapisi pružaju uvid u to kako pulske Talijane i Hrvate u spomenutome razdoblju vide pulski austronjemački pripadnici c. i kr. Mornarice te ujedno kako oni vide Pulu kao zajednički zavičaj Talijana, Hrvata, austrijskih Nijemaca i pripadnika drugih naroda. Obrazovanje historijskoga smisla uči nas izbjegavanju isključivosti, skučenosti naglašavanja uvijek vlastita nacionalnoga stajališta – što pokazuje nedostatak općega smisla za mjeru i odmaka od samoga sebe97 – čime se omogućava da se prošlosna zbivanja u Puli kao glavnoj ratnoj luci Habsburške Monarhije i doprinos c. i kr. Mornarice te pripadnika različitih naroda razvoju grada u tom razdoblju razumiju primjereno plurikulturalnomu karakteru zajedničke – europske – povijesti98. 95 „Time što prevladava ono što neposredno zna i doživljava, čovjek uči da postoje i drugi i bolji načini odnošenja i postupanja i da njegovo ponašanje i postupanje nije jedino nužno. On se odmiče od samoga sebe i dolazi do razlikovanja onoga što je bitno od onoga što je nebitno. (...) samo poznavanje općih motrišta dovodi do onoga što se bitno mora promatrati. (...) brzopleto rasuđivanje zasniva se na tome što netko (...) zauzima neko motrište, ali neko jednostrano, i time (...) previđa pravi pojam stvari, naime ostala motrišta“, Hegel, 69. 96 Gadamer, 26. 97 Isto. 98 Usp. Stourzh, 134. Primjer je interpretacije povijesti Pule do 1918., primjereno plurikulturalnomu karakteru ovoga grada, knjiga suvremenoga njemačkog historičara Franka Wiggermanna. Usp. Wiggermann, 2004.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=