73 Bruno DOBRIĆ PULA KAO IZGUBLJENI ZAVIČAJ štenosti i naglo razvijati istom nakon što je izabran za glavnu ratnu luku Habsburške Monarhije, za što ističe zasluge države i c. i kr. Mornarice. * * * Među najvrjednijim dijelovima Zemanovih memorijalnih zapisa njegovi su opisi suvremenih tehničkih dostignuća u c. i kr. Mornarici te izgradnje pojedinih vojnih i civilnih gradnji do Prvoga svjetskog rata, pri čemu do izražaja dolazi njegovo izvrsno poznavanje tehnike. Naime, poznato je da je c. i kr. Mornarica u opisanome razdoblju (a tako je i u današnjim ratnim mornaricama) primjenjivala najmodernija tehnička dostignuća, što – imajući u vidu to da su autoru tehničke znanosti bile životni poziv – ove zapise čini vjerodostojnim svjedočanstvom i prilogom istraživanju razvoja tehnike u Puli. Taj „tehnički svijet ratne mornarice“ početak je modernizacijskih vojnopomorsko-industrijskih procesa u ovome gradu. Autor opisuje kako je neposredno svjedočio izgradnji prvih austrijskih mornaričkih hidroplana i podmornica, koje su mu pokazali inženjeri strojarstva, brodogradnje i topništva, koji su radili za c. i kr. Mornaricu. O stručnosti tih inženjera svjedoči podatak da se njih šestero – od kojih su trojica rođena u Puli – nakon talijanske vojne okupacije Pule u studenome 1918. preselilo u Beč gdje su postali predavačima na Visokoj tehničkoj školi. Stoga je odlazak austronjemačkoga stanovništva nakon propasti Habsburške Monarhije za posljedicu imao i odlazak gotovo cjelokupne znanstveno-tehničke inteligencije („odljev mozgova“)58. Zahvaljujući njegovu ocu, koji je vodio mnoge građevinske radove u službi c. i kr. Mornarice, Zeman je posjećivao brojne takve gradnje, pa je u ovim zapiscima detaljno opisao kako se od 1906. do 1914.59 odvijala gradnja velebna, 1.200 m dugoga pulskog lukobrana, koji je po tadašnjim europskim mjerilima bio jedan od najvećih vojnopomorskih graditeljskih i tehničko-konstrukcijskih pothvata na kontinentu60. Gradnju je izvelo oko 2.000„Dalmatinaca i Bošnjaka“ za koje je izgrađeno radničko naselje (s odvojenim nastambama za kršćane i muslimane). Budući da je lukobran izgrađen na dubini od 21 do 35 m, Zemanov je otac kao voditelj gradnje u teškoj ronilačkoj („palumbarskoj“) odjeći redovito provjeravao kvalitetu vrlo zahtjevnih podvodnih radova. 58 Malnig, 2016.: 155-157. Zeman na više mjesta spominje mornaričkoga inženjera Josefa Eckerta von Labina, koji je između dvaju svjetskih ratova bio profesorom brodogradnje na Visokoj tehničkoj školi u Beču. 59 Zeman netočno navodi da su radovi završeni 1912. 60 Stručnjaci su ustanovili da je u pulski lukobran ugrađena podjednaka količina kamena kao za Keopsovu piramidu.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=