63 Bruno DOBRIĆ PULA KAO IZGUBLJENI ZAVIČAJ osjećao je da je došao u njemu tuđ grad, bez c. i kr. Mornarice i austronjemačkoga stanovništva. U vezi s iseljavanjem više tisuća austrijskih Nijemaca24 iz Pule u studenome 1918., među njima treba razlikovati one koji su do 1914. boravili u gradu zbog vojne službe ili zaposlenja (uglavnom u c. i kr. Mornarici) i nakon umirovljenja su se namjeravali vratiti, odnosno preseliti se u druge dijelove Monarhije gdje su mnogi od njih imali dom, od onih koji su 1918. postali izdomnici zbog toga što im je bio onemogućen povratak u vlastite domove u Puli, npr. časnicima bivše„neprijateljske“ c. i kr. Mornarice. Poznati podmorničar Georg v. Trapp, koji je 1912. u Puli izgradio velebnu vilu za svoju obitelj, u ratnim je memoarima posvjedočio osjećaj bezavičajnosti i izdomništva pripadnika Mornarice na samome kraju rata:„Kamo ja zapravo pripadam? Gdje sam zapravo doma? Nigdje. Otac – mornarički časnik. Nemam nikakvih rođaka u Austriji. Mornarica je moj dom“25. Nakon raspada Monarhije, većina netalijanskoga stanovništva vratila se u svoju postojbinu ili u različite dijelove bivše Monarhije, a oni netalijanski stanovnici koji su odlučili živjeti u Puli, ali su se zbog naredbe talijanske vojne uprave morali iseliti iz grada, odnosno nisu se ondje željeli vratiti zbog bojazni – koja se ubrzo pokazala opravdanom – da će biti primorani talijanizirati se, bili su izdomnici koji su zbog promjene granica izgubili zavičaj, dom i posao ili mogućnost zaposlenja (većina mornaričkih časnika odselila se u smanjenu i od mora odsječenu državu – Republiku Austriju, u kojoj se nisu mogli zaposliti u struci)26. Zeman svjedoči da su oni bili prognani iz Pule i primorani u bescjenje prodati vlastitu imovinu u gradu:„Oni, koji su tijekom dotadašnjih sedamdeset godina ni iz čega stvorili, podigli grad i donijeli mu neizmjerne vrijednosti, morali su sada (u studenome 1918. – op. B.D.) kao prognanici, pa i prezreni ljudi napustiti Pulu i ostaviti svoju imovinu, u najboljemu slučaju kasnije ju prodati za sitan novac“. Teško je ustanoviti broj spomenutih pulskih austronjemačkih izdomnika jer su talijanske vojne vlasti sve one koji nisu zatražili da im se – temeljem potvrde o pre24 Prema statistici stanovništva iz 1910. godine, u Puli je bilo 9.064 stanovnika koji su se izjasnili kao njemački izvorni govornici (15 % od ukupnoga broja stanovnika). Ne postoji podatak koliko je austrijskih Nijemaca ostalo u gradu nakon 1918. Po Mirkoviću,„ostalo je samo (...) stotinjak žena u vlastitim kućama i s udovičkom penzijom, koje nisu znale kuda će (...)“, Balota, 31. Ako je navedeno točno, može se pretpostaviti da ih je iz Pule iselilo oko sedam ili osam tisuća. 25 Trapp, 188. 26 Banfield, 122.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=