237 Stipan TROGRLIĆ KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI nastaloj poslijeratnom zaplijenom njihova umjetničkog blaga. Da stvar bude gora, u partizanskim čistkama stradali su neki članovi te rovinjske obitelji. Što danas znamo o poslijeratnom ubojstvu Tereze Albine, rođene Roža a udane Radetić, pred očima osmero djece na stanciji Šarižol u Špadanigi kraj Rovinja ili o ideološkom preslagivanju Radauševa spomenika na Rivi u Puli? Umjesto Majke Domovine, simbolizirane Slavonkom s jabukom u ruci, u prvi plan na vrh spomenika stavljen je vojnikpartizan... Svakako treba spomenuti i svjedočanstvo Petra Radoševića o tome kako je kao zatvorenik čuo od drugoga zatvorenika da je Ivo Lola Ribar likvidiran po Titovoj naredbi. Mislim da je ovdje spomenuto, uz napomenu da to nije sve, dovoljno građe kako bismo posegnuli za ovom zanimljivom knjigom, zbirkom Ćurićevih tekstova nastalih nakon demokratskih promjena i stvaranja samostalne hrvatske države. Tekst je napisan sa željom da, iz ideološko-političkih razloga, prešućivana ili iskrivljivana istina konačno iziđe na vidjelo. Znameniti Istrani, aktivni sudionici i kreatori ratnih i poratnih vojno-političkih zbivanja, „samo” zato što se nisu dali podvrgnuti sudu svemoćne „Partije”, isključeni su iz javnosti, tijekom pola stoljeća onemogućavano im je kazati svoje viđenje jednoga vremena i govoriti o vlastitoj ulozi u tome vremenu. Ćurić ih vraća u život te sada konačno iznose svoju istinu: objektivniju, čini nam se, od one retuširane u ideološkim laboratorijima. Olakšali su svoju dušu u skladu s onom latinskom: Dixi et salvavi animam meam – Rekoh i olakšah dušu svoju. Autorovo suočavanje i s drugim traumatskim trenutcima istarske suvremene prošlosti, ali i recentnog nacionalno-političkog trenutka, može pomoći boljemu razumijevanju istarskih povijesnih i sadašnjih mrtvouzica. Stipan Trogrlić, Pula
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=