233 Stipan TROGRLIĆ KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Dakako, uza sve poteškoće u hodu po minskom polju suvremene istarske povijesti, olakšavajuća okolnost bili su demokratski procesi koje je naznačio pad Berlinskoga zida i urušavanje komunizma kao ideologije i političke prakse. O mnogim tema i problemima iz nedavne prošlosti, najčešće prešućivanima ili tumačenima onako kako su nalagali pobjednici, moglo se progovoriti otvorenije i slobodnije. Pandorina kutija povijesti otvorena je i teško će je više biti zatvoriti u unaprijed određene sheme i ladice. Okrugle obljetnice nekih događaja uvijek su prigoda ne samo za njihovu komemoraciju nego i za propitivanje o njihovu tumačenju. Tako je 50. obljetnica „zlatni pir“, da upotrijebim Ćurićev izraz, sjedinjenja Istre s maticom Hrvatskom godine 1993., a što se poklopilo s porođajnim bolima rađanja samostalne hrvatske države, bila povodom za serijal na stranicama Glasa Istre, pod znakovitim naslovom„Pogled iz mrtvog kuta – ljudi iz sjene“. Mogu li ljudi iz sjene, iz mrtvoga kuta bolje vidjeti stvarnost od onih koji su pod reflektorima pozornice? Iz onoga što je Ćuriću uspjelo izvući preciznom novinarskom pincetom od tih ljudi, izgleda da mogu. Parafrazirajući Kranjčevićeve stihove:„Sputana je miso šireg maha, sputan korak za tri druga vrijedi, okovi su krila da se brže leti,“ mogli bismo reći kako reflektori zasljepljuju, a sjene osvjetljuju. U razgovorima, koji su okosnica knjige, autor s ljudima, sudionicima i sustvarateljima mnogih zbivanja novije istarske ratne i poratne povijesti, na vidjelo iznosi njihove sudbine i njihovo viđenje i tumačenje tih zbivanja. Poslije pola stoljeća „prisilne šutnje“, pružena im je prilika da progovore. Evo njihovih imena: 1. Šime Balen – feniks hrvatske politike, 2. Mate Kršul – prvi glas nakon pola stoljeća šutnje, 3. dr. Savo Zlatić – pregovarač za zelenim stolom o sudbini Istre u Parizu, 4. Dušan Diminić – sukob na ljevici između partijaca dogmata i liberala, 5. Danilo Ribarić – od zvijezda do podruma, ili general koji to nije htio biti, 6. Ante Dobrila – komandant bez vojske, 7. Ante Švalba – mali sin velikoga oca, 8. Duša Rakovac – pola stoljeća udovištva i vjernosti heroju Joakimu i djeci, i 9. Milan Benazić – kurir sa Šumbera. Podnaslovi su autorovi i žele ukazati na bitnu odrednicu njihova javnog djelovanja. „Oni su“ – piše Ćurić – „bili sekretari, komandanti, komesari, kuriri, uvjereni antifašisti, španjolski borci, međunarodni pregovarači, poslanici, ministri, ambasadori..., da bi preko noći postali sjene.“ Usto, svi su nacionalno svjesni Hrvati, sljedbenici hrvatske ljevice koja je sanjala slobodnu i samostalnu Hrvatsku. Rodonačelnici te ljevice su Otokar Keršovani i August Cesarec. U Cesarčevoj ćelji u Kerestincu pronađen je natpis: „Živjela sovjetska Hrvatska”, za koji je utvrđeno da ga je svojom
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=