230 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Šura DUMANIĆ cestama, bespoštedne bitke i masovne smrti u nepreglednim zelenim prostranstvima te goleme zemlje, i dalje su sa mnom. To vrijeme posvuda je već prošlo, osim u nama koji smo ga neposredno doživjeli...“ Unutarnja slika toga iskustva nije ništa manje strašna: „Naše je ratovanje s vremenom postalo unutarnji hod prema ravnodušnosti, jer kako inače podnijeti toliko smrti i krvi, nasilja... Trebao bih se dosjetiti neke buduće svrhe i pripremiti se za nju. Nije ugodno svakoga dana osjećati se kao da postojiš jedino u sjećanju.“ Ovi i niz sličnih ulomaka, u kojima autor zaranja u dramu sudionikā rata, tragične su posljedice, a sve pak predstavlja snažan odmak od veličanja rata ili ratnih herojstava, koja tako često nalazimo i u literaturi. Sedam uzdizanja Roman pisac gradi na poetičnoj potki, njome je djelo prožeto poput fina tkanja, no znamo da je Grakalić i vrstan pjesnik (prije nekoliko mjeseci izišla mu je posljednja zbirka poezije Mjera, oblik, ogledalo; nakladnik Štajergraf). Stoga ne čudi da je riječ poglavlje zamijenjena riječima uzdizanja, a u knjizi ih ima sedam. Sedam uzdizanja, sedam brežuljaka do kuće glavnoga junaka u Štignjedecima, sedam životnih etapa ili sedam događaja koji su sklopili jedan život, zapravo živote brojnih „bez zastava“, odvedenih u rat za tuđe interese (o čemu je tako mnogo i snažno pisao Krleža). Za ovu metaforičnu sliku autor navodi razloge: „Tu me dotaklo shvaćanje kako uspinjanje na brežuljke stvara posebnu vrstu energije, onu koja šireći vidike, ne samo da može promijeniti svijest i oporaviti tijelo već djeluje i na konstantu sudbine. Uzdizanje prema gore, prema vrhuncima, oduvijek je bilo jedinstveno iskustvo. Još su stari narodi brežuljcima pridavali posebno značenje... Uvijek sam ga doživljavao kao uzdizanje u trijumf... odvajanje od svega opterećujućeg što ostaje dolje, iza nas!“ Od prvoga uzdizanja – povratka, pa drugoga – krčme, unutar čije se atmosfere opisuje socijalni i politički kontekst tadašnje Hrvatske, pa preko trećega – vinograda, u kojemu se pojavljuju pitanja o smislu života, o samoći i ljubavi, gdje autor sa sjetom utvrđuje stanje jednoga povratnika: Samoća ili rat! Slučajno otkrivena očeva ljubavna pisma glavnoga junaka dovode do četvrtog uzdizanja – do„otkrića“ žene, ljubavi, makar u nađenim starim očevim pismima, i evo ga na putu petoga uzdizanja – ljubavi i obitelji! Ljubavi koja će spasiti, njega i svijet. Koja je nada. Suviše lako, jednostavno? Ali ne! Nije autor tako „naivan“... U šestome uzdizanju vodi nas u socijalnu i političku realnost Hrvatske, pobunu u njegovu kraju, zločine,
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=