220 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Mladen JURČIĆ Posljednja dva teksta knjige, Dramatična simfonija i Ljepota svijeta svojevrsni su (ipak optimistični) autorov zaključak, optimističan zato što više ne govori o fragmentarnoj, rastrganoj, ravnodušnoj i često okrutnoj sadašnjosti „stvarnoga svijeta”, nego o transcendenciji u naslućenoj vječnosti, beskraju, ustvrđujući: „Ono što uistinu postoji nadilazi prostor i vrijeme. Vječnost nam je neshvatljiva, kao što je za bića koja žive u plohi neshvatljiv prostor. Naše je postojanje silno kratko i krhko, sasvim manjkavo, previše bolno i u sebi nedovoljno. Bačeni smo u plohu i ne znamo ni za što drugo. Život u plohi je nepotpun, neshvatljiv i paradoksalan. Dok prostor ne možemo zamisliti.” Prostor možda ne možemo zamisliti, ali ga dubinom svoga bića možemo naslutiti, kao što nam biće nezadrživo sluti Boga, a kad pođemo putem te slutnje, bijeg iz plohe u slobodu prostora može biti vrlo plodan, čak ključan za naš duh. Takav je i Rabarov naporan, složen, često gorak i mučni, ali na kraju uspješan bijeg iz plohe u prostor nadsvijeta, u pronalaženje bitnih širina Vječnosti. Mladen Jurčić, Zagreb
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=