219 Mladen JURČIĆ KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI primjerice, u francuskoj književnosti koristili pisci poput Pascala, velikih pjesnika Paula Valéryja, Charlesa Baudelairea i drugih. Književni oblik kratkih, jezgrovitih razmišljanja i komentara tih ljudi o temama koje ih najviše zaokupljaju samo je naoko fragmentaran, a zapravo otkriva cjelinu, sažetost i zaokruženost njihovih duboko promišljenih i relevantnih svjetonazora. Tako je i u Rabara, čije su misli skupljene u djelu Duševni križ i obraćenje. Autor na svoje mučno traženje više ne gleda kao na „ludilo” i besmisleni kaos, već kao na duboko smisleni, čak mistični „duševni križ” koji ga je približio Kristu. Pojedine etape svoga puta sad podrobnije raščlanjuje, ne kao neshvatljivu patnju, nego kao mogućnost vrhunskoga iskupljenja. U meditacijama Rabar se, osim vlastitoj intimi, okreće aktualnim temama svijeta oko sebe, jer kod misaonoga čovjeka subjektivno nikad nije potpuno subjektivno. Raznolikost i širinu njegovih zanimanja pokazuju već i naslovi pojedinih tekstova (kolumni) u kojima iz vlastite unutrašnjosti izlazi u svoje doba, pa dijagnosticira i raščlanjuje pojedine osobitosti, probleme, ali i proturječja, lutanja i zablude. Karakteristični su naslovi: Obraćenje, Život nakon smrti, Antikrist, Tamna noć, Goli otok, Demokracija, Dvadeseto stoljeće, Hannah Arendt o totalitarizmu, Marksizam, Transcendencija, Crkva u Hrvatskoj, Dan pobjede, Spasitelju moj, Religija, znanost itd., Vječnost, Ljubav, Molitva Očenaš, Militanti, Razlike između totalitarizama, Ljepota svijeta, Bog, Isus Krist, Sablazan, Božja ljubav i filozofi, Promiskuitet i ljubav, Napredak, Božja šutnja itd. Već iz naslova uočava se da Rabar sebe promišlja, ispituje i preispituje kao kršćanin, obraćenik, ali s kršćanskoga stajališta što ga je stekao, ili bolje osvojio poslije teške i mučne bitke, u nošenju„duševnoga križa” motri, promišlja, komentira i kritizira svijet oko sebe. Pritom se osvrće na prošlost (koja bi trebala biti učiteljicom, ali to rijetko uistinu jest), kao i na moguću budućnost.„Hoće li nas iznevjeriti naš optimizam?”, pita se Rabar kad je riječ o budućim događanjima.„Prijeti li našem putu neki novi totalitarizam? Budućnost uvijek može iznenaditi.” Na drugom se mjestu pita: „Postoji li napredak u dobru? Mislimo da postoji, ali isto tako postoji napredak u zlu. Dobro je sve više dobro, zlo sve više zlo. Usto je čovjek još uvijek moralno i nesavršeno biće.” Unatoč vrlo složenim traženjima i silascima kako u dubine vlastitog nemirnog, često vrlo uzburkanog i bolnog, no uvijek tražiteljskog bića, tako i u dubine vrlo zamršenih i proturječnih pitanja suvremenoga svijeta koji nas okružuje, knjiga je vrlo čitljiva, pisana jasnim, odmjerenim, jezgrovitim stilom, pa je toplo preporučujemo čitateljima, a posebno sličnim tražiteljima smisla, ljubavi i topline u često nesmiljeno hladnomu svijetu što ga je dramatičar Harold Pinter nazvao „nekom vrsti Aljaske”.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=