208 POVRATAK VELIKOGA KNJIŽEVNIKA I ZNANSTVENIKA U NACIONALNI HRVATSKI PANTEON Luka BRAJNOVIĆ: Priče iz djetinjstva, Madrid, 1954. Ponovljeno izdanje u nakladi Hrvatskoga nacionalnog vijeća Crne Gore, Tivat – Donja Lastva, 2023., 132 str. Uvodno ukratko o Luki Brajnoviću... Luka Brajnović (Kotor, 13. siječnja 1919. – Pamplona, Španjolska, 8. veljače 2001.) bio je hrvatski pjesnik, književnik i novinar koji je od svršetka Drugoga svjetskog rata do smrti živio i radio u Kraljevini Španjolskoj. Jedan od najvećih Hrvata iz iseljeništva, pjesnik, enciklopedist i znanstvenik. Pučku školu polazio je i završio u rodnome gradu, a gimnaziju na Badiji, u Dubrovniku i Kotoru. Studij prava upisao je i studirao na Sveučilištu u Zagrebu, a završio ga poslije u iseljeništvu. U emigraciju je otišao u svibnju 1945. godine. Prvotno je boravio u Austriji, potom u Italiji, te u Španjolskoj gdje je na Sveučilištu u Pamploni studirao i diplomirao na Filozofskom fakultetu i na Fakultetu informacijskih znanosti. Od 1960. godine bio je profesorom svjetske književnosti i novinarske deontologije na Navarskome sveučilištu. U čast lika i djela Luke Brajnovića od 1997. godine dodjeljuje se Nagrada Luka Brajnović za komunikaciju, a dodjeljuje ju Škola komunikacije Sveučilišta Navarra iz Pamplone,„profesionalcima koji su u radu na području komunikacije branili dostojanstvo ljudske osobe i temeljne vrijednosti slobode, tolerancije i solidarnosti“. Brajnović se zarana počeo baviti pisanjem. Pisao je pjesme, pripovijesti i romane. Još za vrijeme studija bio je glavnim i odgovornim urednikom časopisa Luči (1940. – 1943.), a od 1941. do 1944. godine bio je urednikom jednoga od najraširenijih hrvatskih katoličkih tjednika Hrvatske straže. U emigraciji je surađivao u brojnim Đuro VIDMAROVIĆ, Zagreb
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=