207 Željka LOVRENČIĆ KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Bugarskoj, o prijevodima suvremene kubanske poezije i proze, o knjigama za djecu i mladež... Na stranicama se izmjenjuju zapisi o knjigama Ivana Mažuranića, Antuna Gustava Matoša i Jure Kaštelana, zatim o djelima književnika koji obilježavaju suvremenu hrvatsku književnu scenu poput: Borisa Domagoja Biletića, Božice Brkan, Daniela Načinovića, Maje Kušenić Gjerek, Ludwiga Bauera, Diane Rosandić Živković i mnogih drugih. Ljerka Car Matutinović pobrinula se upozoriti na specifičan način na koji suvremeni hrvatski književnici doživljavaju stvarnost, na zavodljive stihove naših poeta i poetesa u kojima se otkrivaju male ljudske tajne i istine. Ukazuje na čudesan život riječī, na jednostavnost i prirodnost stihova, njihovu mističnost i simboliku. Ističe maštovitost pojedinih autora, njihov primorski senzibilitet i mediteransku raskoš, borbu sa samoćom i potragom za svjetlosti u našoj ne odviše blistavoj stvarnosti. Dakako, u poeziji ima ljubavi i strasti, bujne imaginacije, unutarnjih suglasja i prilagođenosti životu. Teme autohtonih glasova često su vezane uz zavičaj i slike iz djetinjstva koje vječno nadahnjuju, ali i uz pojave koje su nam u posljednje vrijeme obilježile život – poput korone. Suvremeni hrvatski pjesnici u raznim poetskim oblicima i svojstvenom istančanosti pjevaju o neizmjerju svoga unutarnjeg bogatstva, pomoću riječi tragajući za zvukovima i mirisima, za ljubavi i za čovjekom. Sve to kao na dlanu podastire kritičarka koja oglede piše znalački, s poštovanjem prema autoru i bez imalo zlobe, što je danas sve rjeđi slučaj. U dijelu knjige koji se bavi prozom, kritičarka je odabrala romane, zbirke priča, prijevode te dječju i omladinsku književnost. Iz njezinih analiza spoznajemo to da u suvremenoj hrvatskoj prozi prevladavaju teme tjeskobe zbog opće nesigurnosti i pandemije te svjedočanstva o životu pisana gotovo esejističkim stilom uz prožimanje proznoga s lirskim diskursom. Riječ je, među ostalim, o ratnoj tematici i okrutnosti rata o čemu piše Franjo Deranja, o meditativnoj prozi Dunje Kalilić, simboličko-ironijskim temama vezanima uz Istru (Albino Crnobori), kratkim proznim oblicima Jasminke Domaš, o biografskoj knjizi Mirka Ćurića koji piše o kreativnom životu umjetnice Vjere Biller, o prijevodima slavne knjige Mali princ na„zvučan i melodiozan kajkavski jezik“ i onome Ljerkine knjige Duplići MA i LU na makedonski jezik (prijevod potpisuje pjesnikinja Ljerka Toth Naumova). U ovome silnom obilju lijepih riječi ispisanih iskusnom rukom svaki će čitatelj pronaći nešto za sebe. Riječ je gotovo o „malome leksikonu“ suvremene hrvatske književnosti. Željka Lovrenčić, Zagreb
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=