14 POEZIJA I PROZA Hrvoje BARBIR Barba nacifrani poput okasnjelih i osupnutih kraljičinih rođaka, sve dalje brojeći: Passing shit, passing shit, paaassiiing shiiiit... Još samo da onaj iznervirani topnik, onako grlat kakav je već trebao biti jedan čestit artiljerac, nije vas dan urlikao iz podruma za Silvestrovom koje je prolazilo našim divno osunčanim tenom, glasnije negoli stari domar za raspuštenim razredima o malom odmoru. I dok su ga grizli podivljali sisavci sitnozubim čeljustima mlađahnim netko im je od nas starih Zenga, sasvim raspižđen tolikom brukom, konačno otišao došapnuti: – Bogo vas vaš popišao blentave, a da možda i mi i oni granate ne kupujemo kod istih dobavljača u Argentini? U svakom slučaju, dok se o novogodišnju večer godine gospodnje hiljadudevetstodevedesetitreće i s jedne i s druge strane Popova polja tihano nazdravljalo kratkim dometima, pozadinskom seksu i lokalnom švercu naftom, a u zapovjedništvima se tuklo šakom o stol, kidalo topografske karte i hvatalo za grkljan, tiha je noć nad balkanskim ratištem prolazila izuzetno mirno i iz rova si mogao golim okom vidjeti kako malene betlehemske zvijezde sretno svjetlucaju iz slame naših starih i pozaspalih pravoslavnih kumova.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=