Nova Istra

93 Maciej CZERWIŃSKI 23. ŠOLJANOVI DANI „znati definirati svoje mjesto i sebe na tom mjestu“. Junaci romana vraćaju se na mje- sto polaska, u Rovinj, u ono mitsko mjesto, ali već s novim iskustvom. Angel i Zec „umorni su od izdaja i izleta , pa i pokušaja da se učini nešto i odlučuju se upustiti u pustolovinu koja bi trebala vratiti izgubljeno vrijeme i iluziju kako, nakon svega, još nisu izgubili sebe“ 7 .„Dakle, ono što je preostalo Šoljanovom junaku, nakon iskustva što ga je stekao u Luci , jest pokušaj povratka u svijet iz kojega je izašao izdajom ne- kih načela“ . Između Zeca i Angela dolazi do razmimoilaženja. Angel, nakon pusto- lovine s talijanskim kriminalcima, ipak ne vjeruje u mogućnost povratka, ne vjeruje u postojanje mjesta koje bi se zvalo „kod kuće“ jer ne vjeruje u mogućnost ciljanog putovanja: „Svijet ne ide nikamo, prošlost ne radi ni u kakvom pravcu. Svijet nema nikakav drugi smisao nego da se u njemu živi, sada i ovdje, svoj život, jedini drago- cjeni“ (str. 206). Drukčije mišljenje zastupa Zec: on se, unatoč besmislenosti života, želi smiriti. Dok Angel ide dalje tražiti (putovati bez cilja), Zec ostaje u Rovinju, želi ostati na svome, makar to bila „pokretna domovina“ kao prije brod. No, čak i on, koji je simbol pomirenja sa sudbinom, mora tu odluku donijeti u samoći. Život je u Angelovu shvaćanju „serija pustih otoka“ kao „krhotine nekog davnog kopna“ (str. 206).„Ta serija, to je jedina domovina, jedina čovjekova kuća“ (str. 207). Putuje se stoga u diskontinuitetu. Samo san i mašta (a u filozofiji – religija i ideolo- gija) daju privid kontinuiteta, dakle ciljanog putovanja. Samo sanjari, kao Zec, mogu biti sretni:„Ne možemo svi otići na Trinidad, na Island ili na Mjesec, raspršiti se po tisuću otočića“ – kaže, gotovo sentimentalno, na kraju (str. 247). Osim beznađa, sve Šoljanove junake povezuje još jedna stvar – odredište njiho- va putovanja. Put uvijek vodi na jug. U svim minijaturama iz Izdajica protagonisti dolaze u istarski ili kvarnerski grad (u neimenovani Rovinj ili, izuzetno, u Rijeku) ili, pak, na dalmatinski otok ( Rođendan ). U Kratkom izletu znatiželjni izletnici idu u unutrašnjost Istre. U Luci inženjer Slobodan Despot putuje u Dalmacju. Zašto baš putuju na jug? Zašto se baš na jugu moraju suočiti s beznađem? Jug treba shvatiti široko, kao Mediteran. Mediteran je višestruko kodiran kultur- ni prostor. Prostor bujne vegetacije i života, ali i strasti, nagomilanja povijesti i kul- turnih oblika koji se preklapaju, nadograđuju jedni na druge, koji su mrtvi spome- nici čovjekovih previranja. Primjerice, urbani krajolik Splita čuva znakove prisutno- sti antičkoga poganstva (Dioklecijanova palača), ranoga kršćanstva – zapadnoga i istočnoga (Dalmacija – tema Bizanta), latinskoga i slavenskoga, plebejskog i artisto- kratskoga. Dioklecijanova palača, koju je dao sagraditi okrutni progonitelj kršćanā, prilagođena je kasnije kršćanskim obredima. Kad su komunisti došli u grad, ni oni nisu porušili crkve, iako su kršćansku tradiciju prezirali; oni su uz crkve postavili 7 Ibid., str. 386.