Nova Istra

92 23. ŠOLJANOVI DANI Maciej CZERWIŃSKI uloge toga motiva, ali jedna od Šoljanovih pjesama, Na Velebitu 1960. , omogućuje dešifriranje: Na ovom istom mjestu, gotovo bez ikakve promjene, Prije više od tisuću pet stotina godina, Moj daleki pradjed je stajao, uranjajući u tlo korijenje Ko da je tisućgodišnje stablo zasadio. A ja, što ovdje stojim, uzdižuć krošnju bez plodina, Uspravljam se, ko da sam se zato pomladio. (...) Putovali su vjerom, mutnom zvijezdom, vođeni, Bezbrižni kamo zvijezda će ih dovest; A mi, nepovjerljivi potomci, koji smo kasnije rođeni, U čijim žilama struji komplicirana povijest, Zbunjeni stojimo pred četiri strane kompasa, Misleći kako je svaka odluka previše opasna. Potomci Hrvatā u velikom naporu išli su iz stare domovine u novu – možda je to trajalo nekoliko naraštaja. Svi su se redom rodili na mjestu na kojem nisu umi- rali jer su već bili drugdje. Dolazak je bio mukotrpan i zahtijevao velik napor. A su- vremeni čovjek, taj ja , uzdiže „krošnju bez plodina“. Oni su putovali „vjerom“, a mi, „nepovjerljivi potomci“, zbunjeni, bojimo se donijeti odluku. To je breme suvreme- noga čovjeka. Despot je, na kraju krajeva, ipak pozitivan lik. On se ne slaže s pokvarenim svi- jetom u kojemu vladaju nečasna pravila. Nije oportunist, a čitatelj ga simpatizira. Njegovo je posrnuće stoga ambivalentno jer se iz šire perspektive može činiti kao pobjeda. No, ipak simbolizira tragiku ljudske egzistencije. Čovjek se ne može po- miriti sa svijetom jer u njemu vlada besmisao. On je uvijek gubitnik. Stoga je roman apokaliptičan, ne daje nadu, koja je ostajala u Izdajicama i Kratkom izletu . Ondje se više nametala melankolija, a ovdje je posrijedi osjećaj katastrofe. Međutim, Šoljanov romaneskni opus ne završava tako kobno jer još dolazi jedan roman, Drugi ljudi na Mjesecu . U njemu je, kako zapaža Jagna Pogačnik, posrijedi, „vrijeme spoznaje vlastitoga mjesta na svijetu, društvu, prirodi. Trenutak pomirenja s činjenicom kako se ne može postati netko drugi, navući masku i glumiti nečiju tuđu ulogu, jer to dovodi do kobne tragedije“ 6 . Jedino što takav junak može postići jest 6 Jagna Pogačnik,„Život u krugovima koji se šire“, u: Književna kritika o Antunu Šoljanu , str. 388.