Nova Istra

87 Maciej CZERWIŃSKI 23. ŠOLJANOVI DANI mena, pa tako i protok života, shvaća na temelju putovanja. O životu se govori kao o putu koji se mora proći, na kojem su stranputice i raskrižja. Čini mi se da je ta di- menzija Šoljanova pisma znatno važnija od nesumnjivih političkih alegorija, tipičnih za cijelu generaciju krugovaša. Putovanje, u načelu, služi nečemu – postizanju nekoga cilja. U putovanju se suo- čavamo s nekim problemima, rješavamo dvojbe (metafora: „argumentacija je puto- vanje“). U našemu kulturnom kôdu uvriježilo se uvjerenje da putovanje uvijek ima neki cilj, da ostvaruje neki san. U kršćanstvu to je susret sa smrću kojom počinje nov, bolji život, u prosvjetiteljstvu individualno oslobođenje, u nacionalizmu nacionalni suverenitet koji donosi sreću i blagostanje, u komunizmu pobjeda revolucije protiv tiranije... U svim tim vizijama, toliko zapadnim, leži uvjerenje da se na kraju puta, u cilju dugog i mukotrpnog putovanja, nalazi obećanje. Nešto pozitivno. Kršćani pu- tuju u raj, članovi nacije u obećanu zemlju, komunisti u svijetlu budućnost i dane pobjede revolucije. Za razliku od svih tih pozitivističkih projekcija, sva putovanja Šoljanovih juna- ka završavaju kobno i loše, ne rješavaju nikakav problem. Protagonisti ne dolaze ni do kakvih zaključaka, ne nalaze smisao života, ne umiruju se. Vjeran Zuppa zapi- sao je:„Antuna Šoljana najviše zanimaju one egzistencijalne situacije u kojima život ide tako da osporava san“ 5 . Putovanje stoga vodi gomilanju problema, raspadanju i propadanju. Riječ je o bespućima, iako svi traže neki cilj i smisao života – ovakvog ili onakvog. Stoga je legitimno zapitati se: ima li putovanje smisla ili su možda izbi- li na krivi put? U Izdajicama gotovo svi protagonisti žive život bez velikih ciljeva i podviga, ali time ne uspijevaju, kako to očekuju, živjeti bezbrižno.„Činilo se da možemo živjeti bez događaja“ – kaže pripovjedač u prvoj priči. Brisanje aksioma djelovanja, prona- laženja smisla, kakav je imao raniji naraštaj suočen s ratnim strahotama, u načelu afirmira golu egzistenciju. No, čak i „bezvezarenje“ pokazuje nakane života. Prota- gonisti ili napuštaju kolektiv da bi mu se na kraju vratili (priča prva i treća) ili mu se vraćaju da bi na kraju saznali kako treba opet otići (priča sedma i osma). U prvoj priči avantura protagonista s Njemicom Gertom završava njegovim po- vratkom u svoje gnijezdo. On osjeća pritisak zajednice iz koje je ponikao – ujedno manje (susret s Ćukom) i veće („dolje s izdajicama!“).„Osjećao sam se kao izdajica“ (str. 64) – kaže. No, njegova je izdaja privremena. Pomiren s plemenskim nagonima, vraća se kući kao pokajnik, kao izgubljeni sin iz Isusove prispodobe, ali za razliku od priče iz Lukina evanđelja, odluka glavnoga junaka ne donosi rješenje moralnoga 5 Vjeran Zuppa,„Uvod u Šoljana”, u: Književna kritika o Antunu Šoljanu (prir. Branimir Donat), Dora Krupićeva, Zagreb, 1998., str. 219.