Nova Istra

82 23. ŠOLJANOVI DANI Ana BATINIĆ niz njegovih članaka, knjiženih priloga te prijevoda njegovih djela na strane jezike: engleski, njemački, francuski. 27 Na kraju, čini se logičnim zaokružiti ovaj (činjenični) narativ o Antunu Šoljanu i Društvu književnika –„hrvatskih“ i/ili „Hrvatske“, ovisno već o volji politike! – vra- ćanjem na početak... na neke univerzalne egzistencijalne preokupacije o kojima Šo- ljan na pragu sedamdesetih godina prošloga stoljeća progovora lucidnošću i aktual- nošću koja imponira... Piščev posao, ističe,„nije da ispovijeda svoja, ili bilo čija, uvje- renja, niti da dijeli recepte sreće, nego da govori istinu o ljudima među kojima živi, o svijetu kako ga vidi.“ 28 Djelo, doduše,„čovjeku može pružiti osjećaj kompenzacije, osjećaj da je ovo njegovo kratko postojanje, šetnja po ravnodušnom licu svijeta, ko- liko toliko opravdano, u okviru njegovih skromnih snaga. Djelo ga može spasiti od osjećaja straha i tjeskobe pred ništavilom. U čovjekova djela potpuno i ravnopravno ubrajam i gradnju mostova preko rijeka i gradnju mostova između ljudi. Vaše djelo može biti kakva korisna tvornica, lijepa knjiga ili udoban društveni sustav. Te stva- ri predstavljaju opipljive vrijednosti.“ Ipak, jamstva za sreću nema, a svako je djelo osobni čin – i onda kada je najsubjektivnije... Šoljan smatra da današnjem čovjeku [vjerujem da je dimenzija ovih misli, iako su iskazane prije gotovo pedeset godina, bezvremenska, op. a. ] puka ideologija ne može ponuditi odgovore na pitanja koja on postavlja svijetu: „Do vjere se, kao i do djela, može doći samo osobnim činom – činom vjere. ... Moje je mišljenje, da se veoma lijepi, pravedni i plemeniti društveni sustav ideja može izgraditi i na idejama izloženim u sabranim djelima Hugha Lof- tinga, koji je napisao doktora Doolittla, ako se svi složimo da razumno slijedimo sve njegove nesumnjivo humanističke savjete. Ali kako primjena ideja u praksi često vodi njihovoj zloupotrebi, bojim se jedino, da bi doktorovo čisto životinjsko carstvo ubrzo nalikovalo Orwellovom Životinjskom dobru , gdje su, kako znamo, sve životinje jed- nake, ali su neke jednakije od drugih.“ 29 Šoljanovo književno i prevoditeljsko djelovanje te njegov javni angažman u kul- turi uvjerljivo pokazuju da je bio spiritus movens , jedna od središnjih osobnosti na (trans. by Graham McMaster) (br. 3-4, 2013., str. 125-132; preuzeto iz: Most – The Bridge: Croatian literature series , vol. 3, 1994.; tema broja: A selection of the contemporary Croatian essay writing (in Most/The Bridge 1966 – 2013) ). 27 U Šoljanovu strojopisnom tajničkom izvještaju o djelovanju DKH u 1961., u popisu „Djela članova DKH prevedena na strani jezik“ navedeni su i prijevodi njegovih djela: Kiša na njemački i talijanski, Žena odraslog čovjeka na njemački, Pustinjak na njemački i švedski, Nenadana smrt dobrog čovjeka na njemački , Susret sa starim prijateljima na talijanski. Rukom je dopisano još:„ Tanja – madžarski.“ 28 A. Šoljan,„Odgovor na ‘Jedno pitanje Antunu Šoljanu’ Vjerana Zuppe“, str. 13. 29 Isto.