Nova Istra

204 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Vlasta MARKASOVIĆ novome vrjednovanju i novoj percepciji, s obzirom na vremenski odmak od njezina nastanka i znanstveno utemeljenje suvremenih povjesničara umjetnosti. Jedan od autora koji pridonosi takvome pravcu istraživanja katedrale jest Đakov- čanin, književnik i književni povjesničar Mirko Ćurić, koji se strastveno bavi izuča- vanjem kulturalnih„zaliha“ rodnoga grada. Pri tome, naravno, nije mogao izbjeći sve- strano i agilno djelovanje biskupa Josipa Jurja Strossmayera. Ćurić se ponajprije bavi Strossmayerovom pisanom ostavštinom, koja ima sveze s kulturom, što se ostvaruje u znanstvenim člancima. Međutim, Ćurićevo zanimanje za kulturnu baštinu zavi- čaja višesmjerno je i slojevito te se, osim znanstvenoga, odražava i realizira u raznim diskursima, od književno-fikcijskoga te publicističkoga do esejističkoga i sl. Ovoga puta pozornost mu je privukla najpoznatija freska Đakovačke katedrale – Porođenje Isusovo Ludovica Seitza. Da je Ćurićev interes za katedralu i njezine umjetnike „leitmotivski“, pokazuje i novela iz jedne od njegovih novijih knjiga, zbirke Smrt P é tera Esterh á zyja iz 2016. godine. Novela Adela mea, ora pro me zasniva se na istoimenu natpisu zapisanom zlatnim slovima na jednoj đakovačkoj fresci koju je naslikao otac Ludovica Seitza – Alexsander Maximilian Seitz, iskazavši tako ljubav prema supruzi Adelhaidi. Ovaj fabulativni detalj pokazuje namjeru Mirka Ćurića za sveobuhvatnom obradbom gra- đe, koja ponekad nudi i marginalne, ali zanimljive pojedinosti, tj.„štiklece“. Kraća monografija „Porođenje Isusovo“ Ludovica Seitza, najpoznatija freska u Stros­ smayerovoj katedrali želi revitalizirati i iz novoga ugla osvijetliti rad slikara tzv.„naza- renaca“, koji su stvorili najznačajnije freske Đakovačke katedrale. Kao svojevrstan uvod u interpretaciju i valorizaciju slike, autor je na početno, markirano mjesto monografije uvrstio kontekstualno i likovno-korpusno „pozicio- niranje“ Seitzove slike. Ona pripada tzv. božićnoj tematici koja je, piše Ćurić, omiljena likovna tema, čije je inspirativno vrelo u opisima Kristova rođenja iz Lukina evanđe- lja te apokrifnih – Jakovljeva protoevanđelja i Pseudomatejeva evanđelja. Usidrenje slike u božićni tematski korpus potvrđeno je nizom likovnih priloga starijih renesan- snih i baroknih majstora – od Giotta do Rembrandta te usporedbom naziva slike sa sličnim nazivima djelā koja su joj prethodila. Navode se i bitni podatci iz povijesti umjetnosti, primjerice činjenica da je motiv poklonstva kraljeva ranije datiran od mo- tiva Isusova rođenja, tj. već od 2. st., a primjer se nalazi u Priscilinim katakombama. Kako bi bolje osvijetlio rad Ludovica Seitza i njegovo evoluciju prema božićnoj te- matici , autor ukazuje na dvije njegove slike s motivom poklonstva kraljeva, dokazu- jući tako da je Seitz bio likovno zaokupljen temama vezanima za Isusovo rođenje. U poglavlju Primjer iz nazarenskog slikarstva Ćurić potvrđuje da freska Ludovica Seiza Porođenje Isusovo iz 1874. pripada nazarenskoj školi, u koju pripada i Ludo- vicov otac, spomenuti Alexander Maximilian Seitz, također jedan od slikara koji su