Nova Istra

203 ĆURIĆEVA NEOPERCEPCIJA NAJPOZNATIJE FRESKE ĐAKOVAČKE KATEDRALE Mirko ĆURIĆ: Porođenje Isusovo Ludovica Seitza, najpoznatija freska u Strossmayerovoj katedrali , Đakovački kulturni krug, Đakovo, 2017., 70 str. Đakovačka katedrala, jedna od najpoznatijih sakralnih građevina u Hrvatskoj, od svojega nastanka u 19. st. pobuđuje različite interese u kulturnim i znanstvenim krugovima. Da se o njoj itekako što ima i danas reći, govori novije djelo znanstve- nika Dragana Damjanovića Umjetničko blago Strossmayerove katedrale u Đakovu (Đakovo – Zagreb, 2017.). Njena recepcija mijenjala se do današnjih dana – od panegirika do pokuda. Stros­ smayerovu katedralu ocjenjivali su mjerodavni izučavatelji likovne i arhitektonske baštine, poput Izidora Kršnjavoga, ali neobična građevina u srcu Slavonije mami- la je i prosudbe inih, poput književnika Miroslava Krleže, koji u posljednjoj baladi Planetarijom iz zbirke Balade Petrice Kerempuha (1936.) o njoj iznosi negativan stav: Dok Biškup Štroco v tenji đakovečke geste, pod toplem krovom biškupske sijeste, gladnog Muža hrani s „nafarbanom Toskanom“, pod črlenom lampom, pod Khuenom banom, v gunguli, s cigarom i z madžarskem duhanom, pod črlenom lampom Rada, Zakon i Reda, Stari se punta i Stari pluje. Metafora „nafarbana Toskana“ odnosi se na ironizaciju arhitektonskoga rješenja katedrale, ali vjerojatno i na likovne umjetnine, ponajprije freske tzv.„nazarenaca“, koji su djelomice bili i pod utjecajem talijanskoga renesansnog slikarstva. Međutim, mnogi sudovi o umjetničkim vrijednostima katedrale, poput Krležina, utemeljeni/„utemeljeni“ su u prosudbama političkoga i društvenoga djelovanja bi- skupa Strossmayera, stoga ih treba uzimati s oprezom. Katedralu treba podvrgnuti Vlasta MARKASOVIĆ ,