Nova Istra

200 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Željka LOVRENČIĆ U bolivijskoj se književnosti ističe posebnom vezanošću uz tradiciju te zemlje i unošenjem tematike društvene stvarnosti, tradicionalnih vrijednosti i kulture svoga naroda u poeziju. Tom se temom počeo baviti još u doba objavljivanja zbirke Trilu- dio en el exilio (1961.). U vrijeme vojne diktature u Boliviji (pedesetih i šezdesetih godina 20. st.), zajedno s drugim autorima, među kojima se ističu poznati književ- nici Marcelo Quirogo Santa Cruz i Néstor Taboada Terán, pisanjem se borio protiv takvoga političkog stanja. Nije čudno što se Shimose odlučio napisati knjigu u kojoj kritizira društveno uređenje i aktualno političko stanje u poprilično napaćenoj zemlji, ali svakako je za- nimljivo to da je čitavu zbirku posvetio Niccolòu Machiavelliju. Upravo mu je on poslužio kao„paravan“ za vlastita razmišljanja i oštre kritike političkoga i gospodar- skoga stanja u državi. Kao simbol osobe koja ima savršen nadzor nad svime, sma- trajući da cilj uvijek opravdava sredstvo, Machiavelli je imao zanimljiv životopis. Po- znato je da je 1498. stupio u službu firentinske republike kao tajnik za unutarnje i vanjske poslove i rat. Godine 1512., nakon uspješne karijere i ponovnoga dolaska na vlast Medicijevih, otpušten je, zatvoren i mučen. Potom se posvećuje isključivo knji- ževnosti. Proslavilo ga je briljantno djelo Vladar koje, naizgled, govori o potrebi za čvrstom i apsolutnom monarhijom. No, zapravo, savjetima vladaru ( Il principe ), koji osniva novu državu, Machiavelli postavlja temelje tzv. građanske vladavine. Smatra da je ključ opstojnosti nečije vladavine u oslanjanju na puk i njegovu potporu. Slične stavove dijeli Shimose u svojoj formalno i strukturno gotovo savršenoj pje- sničkoj zbirci naslovljenoj Makijavelistička promišljanja , koja je prvo izdanje doživjela 1980. godine. No, ni struktura ni forma ovoga djela ne privlače pozornost čitatelja u mjeri u kojoj to čini polemička osoba poput Machiavellija. Upravo potonji izazi- va čitateljevu znatiželju i začuđenost potičući ga da zaviri među stranice Shimose- ove zbirke. I doista, ova knjiga „prati“ život i rad poznatoga Firentinca, slijedeći usto i pjesni- kov životopis. Machiavelli, pjesnikov „alter-ego“, Shimoseu omogućuje to da opisuju- ći život talijanskoga književnika i političara zapravo govori o svome životu, da iznese vlastite kritike postojećega stanja u svojoj zemlji i obračuna se s režimom, slobodno se posvećujući vlastitim razmišljanjima. Shimose tako danas čini isto što i književnici koji su nekada pribjegavali fantastici kako bi mogli izraziti „neprimjerene“ stavove. Kako bi ipak objavio kritiku suvremenoga doba i trenutačne bolivijske zbilje, autor poseže za likom kojega se smatra iskonskim predstavnikom renesanse. U ovoj se pjesničkoj zbirci, dakle, isprepliću osobna iskustva Pedra Shimosea i Machiavellijev životopis; autor „zamišlja“ da je Machiavelli te, opisujući stanja duše velikoga Talijana, kroz razmišljanja o politici, filozofiji i stvarnosti koja ga okružuje, poručuje što stvarno misli o nacionalnoj svijesti i životu u kaotičnu