Nova Istra

196 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Željka LOVRENČIĆ Podijeljena je na šest poglavlja, a sadrži i Izvore , Literaturu , Kazalo imena te Bilješ- ku o autorici . Iz opsežne bibliografije razvidno je koliko se autorica sustavno i nada- sve stručno bavi Bilosnićevim stvaralaštvom. U uvodu se upoznajemo sa životnim putom književnika – pjesnika, romanopisca, esejista i feljtonista, putopisca, publicista, pisca za djecu, slikara, umjetničkoga foto- grafa, ukratko, prema autoričinim riječima, jednoga homo universalisa (str. 11), goto- vo renesansne stvaralačke pojave, čiji su interesi zaista mnogobrojni. Uz napomene o piščevu životu, autorica nas ovdje ukratko upoznaje sa stvaralaštvomT.M.B.-a, koje kasnije temeljito razrađuje u pojedinim poglavljima. Premda vrlo svestran i uspješan na mnogim poljima, Tomislav Marijan Bilosnić ipak je prvenstveno prepoznat kao pjesnik.„Književnost je nedvojbeno životni po- ziv, strast, a moglo bi se slobodno reći i sama bit života Tomislava Marijana Bilosni- ća“, napominje Sanja Knežević (str. 12), koja u drugome poglavlju objavljuje tekstove vezane uz Bilosnićevu poeziju. U pregledu njegova pjesničkog opusa redom niže sve poetske uspješnice ovoga autora – od prvih pjesničkih zbirki napisanih sedamde- setih godina prošloga stoljeća ( Senza Luna , 1968. ili Koji jedu ribu , 1977.), onih iz osamdesetih (primjerice: Potez mača , 1984., Iž , 1985. ili Čelo za metak , 1984.), zbir- ki iz devedesetih godina ( Vila Velebita , 1993.), pa do„kultnih“ knjiga Tigar (2004.), Afrika (2011.), Odisej (2013.) ili, najnovije, zbirke Sto pjesama o tijelu iz 2017. Sanja Knežević znanstveno istražuje fenomen Bilosnićeva pjesništva, ali u analize unosi i snažnu emotivnost. Njene su usporedbe s pojedinim pjesnicima (Vesna Pa- run, Luko Paljetak, Boris Domagoj Biletić…) utemeljene i izvorne. Iz bogatoga pje- sničkog opusa analizira knjige Vrt i Molitve te zbirke haiku poezije. Otkriva i razne zgode vezane uz njih i njihova predstavljanja širom svijeta. Nadalje, pišući o zbirci haiku poezije Velebit , autorica pokazuje Bilosnićevo oduševljenje Petrom Zoranićem i njegovo snažno rodoljublje te vezanost uz rodni kraj. Daljnja su poglavlja posvećena vrlo uspješnoj zbirci Tigar (prevedenoj na četrna- est jezika), zbirci Ogrlica , koju autorica određuje kao „pohvalu slobodi i domovini“ (str. 55), te zbirci duhovne lirike Molitve . Tu su tekstovi o zbirci Kuća u kojoj pjesnik progovara o odnosu čovjeka s prirodom i Bogom, te oni o zbirci Odisej u kojoj Bi- losnić na sebi svojstven simbolički način obrađuje homerovsku temu. U potonjoj se zbirci razabire pjesnikovo zanimanje i dobro poznavanje ne samo Homerovih djela nego i povijesti te grčke mitologije. Ovo poglavlje završava tekstom o zbirci Vrt koju Kneževićeva uspoređuje s pjesništvom velikoga indijskoga pjesnika Rabīndrāntha Tagorea; posrijedi je vrlo meditativna poezija koja čovjeka nuka na razmišljanje o sebi i svijetu oko sebe te na preispitivanje vlastitih postupaka. Treće je poglavlje ove zanimljive monografije autorica posvetila Bilosnićevoj pro- zi. U iscrpnoj i zanimljivoj studiji naslovljenoj „Dva romana krika – jedno postmo-