Nova Istra

189 Mirko ĆURIĆ KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI prvome romanu, Zvonik Eve Šimunove , istaknuo je točke u kojima će se prelamati njegovo romaneskno tkivo. Ponajprije, to je poliperspektivnost. Premda je, naime, u prvome redu, ponavljam, riječ o romanima lika, Rajzl će pokazati izrazitu sklonost obilnim digresijama i epizodičnosti. Tim će postupcima lik postati plastičniji, osvijetljen u mnogim fabularnim rukavcima. Također, fabula će dobiti punoću i životnost. Slično je pisac postupio u ovome romanu, kojime dobivamo, u hrvatskim okvirima, rijetku romanesknu tetralogiju u kojoj maleno selo postaje slavonski Macondo, u koje prije ili kasnije stignu sva svjetska čuda, doznaju se u njemu sve tajne, a sve što se može dogoditi bilo gdje na svijetu – dogodi se i u njemu. To je prepoznao Adam Rajzl u ovome teškom romanu u kojemu se, već kao čovjek u godinama, suočava s Pilatovim pitanjem Isusu:„Što je istina?“ Što, zapravo, znamo jedni o drugima, o svojoj obitelji, o prijateljima, zemlji u kojoj živimo? Što, zapravo, znamo o sebi? Zaronimo li u dubinu, gdje više nema izgubljena zlata, već je ondje najniži ljudski pad i kal, tek tada možemo napisati ovako iskren i važan roman – koji na naslovnici nema lik ili likove, već jedan starinski stolac, koji je napravio baš Mar- tin Tišljer, stolac nagrižen zubom vremena, ali još uvijek dovoljno čvrst i udoban da se na nj sjedne. Ali onaj tko je dostojan. Mirko Ćurić, Đakovo www.stav.com.hr