Nova Istra

181 MAJA U ZEMLJI ČUDESA MAJA URBAN: KIP SLOBODE , Fraktura, Zaprešić, 2018., 135 str. Maja Urban (Osijek, 1985.) ne spada među „razvikanije“ autorice i autore mlađe- ga naraštaja suvremenoga hrvatskog pjesništva. Utoliko se o njezinom pjesničkom radu do sada nije pisalo u mjeri u kojoj bi, s obzirom na postignutu razinu, možda trebalo činiti. O posljednjem ukoričenju (autoričinoj drugoj zbirci poezije), primje- rice, do sada sam nabasao tek na osvrt Ivane Đerđ-Dunđerović objavljen u Arteistu ; daleko od toga da joj knjige smatram„remek-djelima“, ali to je ipak donekle čudno (što, proniknemo li u nerijetko „narudžbenički“ karakter književne kritike, možda i ne bi trebalo biti). Naime, prvijenac naslovljen Urbane nagrađen je kao neobjavljen rukopis Nagra- dom„Zdravko Pucak“ 2014. godine, a po ukoričenju i drugom nagradom Pjesničkih susreta u Drenovcima 2015. (za najbolju knjigu pjesama objavljenu između dvaju Susreta). Istim je priznanjem ovjenčana i prošle godine za svoj drugi naslov koji je predmetom ovoga ogleda. Maja Urban medijski je prepoznatljiva prvenstveno (da ne kažem isključivo) s ob- zirom na uspješno bavljenje triatlonom (donedavnom je nositeljicom nacionalnoga rekorda), a usto idu priče koje intrigiraju, ali i skreću recepcijski fokus s književnoga rada na posve neknjiževni kontekst. Na tom je tragu i često prepričavan događaj iz 2015. kada je pjesnikinja iz Osijeka po nagradu u Drenovce došla biciklom. Onima koji ne poznaju istočnoslavonski prostor, to možda ne predstavlja podatak čuđenja vrijedan. No, ako napišem da je posrijedi, prema slobodnoj procjeni, najmanje stoti- nu i deset kilometara u jednom te još toliko u drugome smjeru, postaje zanimljivo, zar ne? To je Maja – sjajna sportašica koja piše, ali i sjajna pjesnikinja koja se bavi sportom.