Nova Istra

179 Franjo NAGULOV KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI nih kvalitativno senzacionalnih domašaja Razglednica , pjesma kojom je četvrti ciklus zaključen; ističem: U podrumu životinje poplava i granje. / U plavim kravljim očima, u plavetnilu svinje, / živi malo, emotivno biće: / crvena prašina ciglane, sva u ambroziji, / samo se slegne u venama, / kao krv otječe u rijeku, / rijeka stoji, jezero smrdi: / počasti za postrijeljane zločince, / njihove su odore gutale svjetlost, / crne jame lokalne histerije / i na ulasku u panonske gradove / što i zimi vonjaju na govna i pofurene pileće kože, / stoji latinično: / zabranjen pristup nestručnima, / zabranjuje se nepismenima, / neza- poslenima ulaz zabranjen . Pjesmom Ljetni hologrami , a uz posvetničku napomenu Andreja i ja sjedimo u voć- njaku , započinje peti ciklus. Tekst je kudikamo razvidnije intimizacije, ali i dosjet- ljive virtualizacije dvojine: Podupiremo oblake kvrgavim kolcem / sjekiru zmijom, sebe nama. / Sve naše životinje su tu, / i užarena kugla nad krajolikom. / Spušta se godina . Tekst Signali domišljat je prikaz masmedijske pomame. Pjesma sjena , pak, promišlja tekst kao kompostnu materiju iz koje se rađa informacija kao dinamičan ekvivalent života. Egzistencijalistički uvjetovano hipotetsko manipuliranje omjerom prostora i vremena, čime je produljen vijek subjektove intelektualne esencije, nalazim u tek- stu Pjesma kopriva . Tekst Perspektiva pismo je s natruhama nadrealističkih slika ka- kve, primjerice, nalazimo u poeziji Monike Herceg. I ovdje je završnica vrlo uspjela: Šiljci okrenuti prema dolje, / u zagrljaju hobotnice, / crvena isprana tabla: / zabranjen pristup . Razmatranje sadržajne praznine vremena, u kojemu se ne živi povijest već se živi od povijesti, semantičkom je osnovicom teksta Godišnji odmor . Tekstom Na- mreškana geometrija podvučeni su transpozicija te kontinuirana dislociranost subjek- ta kao prvotni uzroci njegove identitetske dezintegracije. Iz ciklusa izdvajam tekst naslovljen Sedimenti , koji otvara jedno od fundamentalnih pitanja ljudskoga roda – što ostaje nakon smrti? – uz neupitan estetski vrhunac u prvoj strofi: Raslojen u ar- heološkim iskopavanjima sebe, / čekao sam nekoga i nešto / što je uporno odbijalo doći, / a mladi golub samo se stropoštao s krova, / dvaput udahnuo i uginuo . Naposljetku, kao pjesma-cjelina, tu je rukopisno zaključna Mahovina iz koje iščitavamo subjek- tovo konačno pribjegavanje prošlosti, akutno terapeutskoga učinka. Iz navedenih je primjera, siguran sam, jasno kako Doba bršljana potvrđuje Ivan- kovčev stvaralački kontinuitet. Nakon zbirke Freud na Facebooku , autor je bio suočen s izazovom obrane standarda koje si je sam postavio. I u tome je, siguran sam, us- pio. Mogao bih navesti tekstove kao što su Svitanje , Potrošačko društvo ili Neporecivi utorak ističući, u odnosu na rukopisni kontekst, njihove slabosti. No, nisam siguran bi li svatko tko će pročitati ovaj prikaz upravo istaknuti kontekst uzeo u obzir. Na- ime, i ti bi tekstovi, unutar drugih/drukčijih rukopisnih cjelina, mogli djelovati kao estetski nedvojbene uspješnice. Osim toga, griješio bih dušu kada zaključno ne bih podvukao to kako je Ivankovčevo novo ukoričenje, s nizom tekstova antologijsko-