Nova Istra

178 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Franjo NAGULOV je biljaka na koje nikada ne pomislim. / Uskličnici na kraju mlakih misli metastaziraju / u limfnim čvorovima anđela ! Eksplicitnijega je društvenog angažmana tekst Bolovanje koji, usprkos pomalo nespretnoj uvodnoj usporedbi ( Ulazim u supermarket kao sje- kira u svježi panj .), obiluje izvedbeno jakim slikama zahvaljujući čemu isti odolijeva opasnosti demagogije, parolaštva i pamfletizma – ekspresivni je plan pritom osna- žen domišljato primijenjenom anaforom: Bitumen, čujem, bitumen, kakva riječ. / Bi- tumen, težina u želucu, ispovraćano / klupko, glad uskladištena u kutiji za cipele . Po- sljednji je tekst ciklusa Crno-crno te nam je isti dopušteno čitati kao medijski refleks širega civilizacijskoga regresa: Izolirano potkrovlje, centralno grijanje i priključak / na kanalizaciju. Sve crno. Veliki svjetski događaji / ulaze kroz televiziju i poput olujnog vje- tra u dimnjaku / kovitlaju pepeo među stjenkama lubanje. Četvrta je cjelina otvorena tekstom Vježbanje agonije izvedbeno učinkovitoga sin- tagmatskoga gomilanja u drugoj strofi. U tekstu Karirana primjetno je pribrano ko- ketiranje s prostorno-vremenskom relativnošću, a uz narativniju prirodu estetski iznimne prve strofe pojačane, uz ostalo, nenametljivim posezanjem za opkorače- njem: Topli vjetar u siječnju puše iz budućnosti. / I soba je nenadano baršunasti nago- vještaj čelika. / Tale ga u tvornicama zakona i povijesti iz čijih / nazubljenih dimnjaka isparava paravan / za liberalnu pelud. Progres u večernjem pogrebu, / izdužene sjene padaju u nemilost, padaju u prezent, / sutonska vatra i tjeskoba. / Razlika je neznatna, / tek u pokretu glavom kad ulazi u vidokrug, / otresa pepeo i prelazi rukom preko ožiljka na vrata . Tekst Manifest inteligentno je prikrivena parodija medijski prenapuhanih lažnih revolucionara, osobito kategorije tzv. salonske ljevice. U tekstu Stečaj , osobito u trećoj kitici, na stilskome planu nalazimo utjecaj novijih pjesama Slavka Jendrička što, zbog višegodišnje suradnje dvojice autora, nimalo ne čudi: Larva uznemirujuće spoznaje, / luksuz prispio elektroničkom poštom / kao politički korektan virtualni geno- cid . Prikrivenu kritiku društvene hipokrizije moguće je razabrati u nedvojbeno an- tologijskom tekstu Život miriše na kavu iz kojega izdvajam najbolje, moja je ocjena, angažirane retke suvremenoga hrvatskog pjesništva posljednjih godina: Mlaki ljevi- čari izopćuju sve konzistentnije / od vlastite duše i poezije, tonu, / nemaju ništa protiv sebe ili mene, ali ja sam / s krajnjeg istoka iza kojeg stoji istok . Na tom je tragu također izvrsno ostvarenje naslovljeno Klasna , čiji defetistički sadržajno-semantički (nipošto stilski!) futurizam završnice posebno vrijedi istaknuti: Na radiju u hladovini trešnje: / ionski motori jašu repove kometa, / roboti nam kopaju / grobove u svemiru . U istome kontekstu možemo sagledati tekst Tvornica , mjestimičnih estetski izvanserijskih je- zičnih vratolomija. Ideja bijega u prostor-vrijeme nenapuštenih idealizama promi- šljeno je ostvarena u strukturno tek nešto manje spretnom tekstu Pjesma semafor . Njezina je potpuna izvedbena izvrsnost onemogućena gustim nanosom genitivnih konstrukcija. Na tragu je angažiranoga pisma antologijskoga potencijala i mjestimič-