Nova Istra

176 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Franjo NAGULOV njem pojednostavljenih pjesničkih slika te (ne)očekivano ogoljene sintakse: Bio sam sjever, mjesečina, ništa: / tupa bol u tupom kutu sreće. Tekstom Obećana zemlja razma- trano je prostorno određenje identiteta uz estetski hvalevrijednu završnicu: U prosto- ru: kuće i praznina, kuće i praznina. / Na jednoj kapiji pisalo je MED / i odmah smo znali: ova je zemlja / obećana drugima. Tekst Pet minuta prije zime nesumnjivo spada u red rukopisno najuspjelijih, a uz lucidno naznačenu identitetsko-egzistencijalnu relativizaciju: Izađem u šetnju i zateknem se na groblju. / Otkud ja ovdje, iznenadim se pitanjem. / Otkud ti ovdje, iznenadi ja mene . U tekstu Film svjedočimo intrigan- tnom nizanju slika ostvarenom svojevrsnim silogizmom audiovizualnih senzacija: Svježe okrečeni zidovi ne reflektiraju / ništa konkretno: bjelina može značiti bilo šta, / praznina punjena po potrebi: / snijeg, snijeg otopljen u maglu, magla u mlijeko, / mlije- ko bijelo kao kada u koju ga izlijevaju / da bi u njega sredovječna mađarska barunica / zaronila velike dojke / bijele i tople . Naglašeni naturalistički tonovi, znatno prisutni u prethodnoj zbirci, u tekstu Krhotine dosežu razinu ekstatičnoga negativa svojstveno- ga, intermedijalno ću dometnuti,„sporoumirućim“ kadrovima filmskih klasika Béle Tarra: Rominja preuranjena jesen u europskim nizinama, / a ja pod stablom plave šlji- ve / ukapam mrtvorođeno mače. // Posađena u pogrešnu zemlju / u sjeni jabuke i ba- grema zabodena kao krivnja, / nikad nije rodila više od desetak plodova / koje bi prije zrelosti / dokrajčili crvi . Kretanje kao subjektov perlokucijski zahvat nad sobom samim razvidan je u izni- mnom tekstu naslovljenom Štrajk iz kojega ističem: Svaka je šetnja sada maštanje o šetnji, / očajnički bršljan penje se duž kičme / i hvata u kosu iza uha; / u nekoj bliskoj a nepoznatoj ulici / misao je tonula u šapat . Tekst Aritmija, predvečer, magla narativna je prezentacija naglašeno ponižavajuće atmosfere provincije kojom je razvidno anksio- zan subjekt uvelike određen: Naglo sam se vratio k sebi, sobi, / stolu i krevetu, / nečije cipele kao glava u jastuk padaju u zaborav. / Tako sam kupio još jednu noć, ovdje, ne- daleko grada, / pri samom kraju kontrolirane panike, / uzeo posljednju tabletu, / udah- nuo . Tekstom naslovljenim Nerođeni , koji posebno razmatra prostorno-vremensku inverziju uvjetovanu društveno ovjerenom trajnošću poraća, čemu odolijevaju mačke kao (iako udomaćena) i dalje spoznajno zagonetna stvorenja, prvi je ciklus zaključen. Drugi ciklus otvara strofično ustrojen tekst Proljetno čišćenje gdje čitamo subjek- tovu statiku kao neželjenu nuspojavu dinamizacije općega. Lijevi ekstremist svojevr- stan je prikaz subjektove intimizirane radne svakodnevice kao, naslovnom sugesti- jom podvučeno, radikalnoga odstupanja od ustaljene kulture nerada, koja uvelike krasi ovdašnji poslijetranzicijski bezdan: Crjepovi i cigle, krhotine nezavršenih ratova / izranjaju s prevrtanjem alatke / i opet nestaju u krtičnjacima punim nemira od gline. / Iskapaju ih i ugrađuju u armirane bedeme / neslomljivih svinjaca i pušnica, / garaža i obiteljskih kuća, / sigurni u sve, kao da klorofil ne postoji . Na taj se tekst nastavlja ne-