Nova Istra

171 STILSKE VJEŽBE Olja SAVIČEVIĆ IVANČEVIĆ: Pjevač u noći , Sandorf, Zagreb, 2016., 146 str. Kako roman Pjevač u noći (2016.) Olje Savičević Ivančević nosi izazovan i višeslo- jan podnaslov romansa , on nas odmah navodi na teorijsko promišljanje o toj knji- ževnoj vrsti i razmjerima njezine moguće postmodernističke artikulacije. Kažimo da je romansa, kako navode rječnici književnih termina, općenito uzevši, lirsko-ep- ska, nerijetko humorna, pjesma neopterećena teškim sadržajima; pjesma koja govori o ljubavi, često naglašeno čulnoj, puna dramatičnih, neočekivanih, duhovitih, intri- gantnih zapleta i raspleta na tematskome polju širega ljubavnog događanja, često s likom neopterećene i jednostavne, senzualizirane i nadasve neidealizirane žene koja izravno sudjeluje/trpi/utječe na ljubavne dogodovštine. No probijajući se kroz taj razmjerno kratak, ali i sofisticirano poetiziran tekst, či- tatelj osvješćuje i njegove dodatne žanrovske meandre te se razložno pita: nije li se ona vrstovno prilično stara romansa sljubila ovdje sa žanrovskim parametrima tzv. ljubića, koji pak s podosta hrabrosti upućuje na sadržaje TV sapunica; mogu li se neporecive žanrovske sastavnice epistolarne naracije ove proze iščitati u obzoru on the road priče s detektivskim refleksima na ljubavnu i inu potragu koju vodi prvo- osobna pripovjedačica sa svoga izrazito subjektivno profiliranoga ženskog rakursa? Pozitivan odgovor pokreće daljnje preispitivanje strukturne složenosti teksta te u prvi plan dolazi njegova dvosložnost na zemljopisno širemu prostornom polju. U prvom, većinskome poglavlju glavni ženski lik glamurozne ljepotice i spisate- ljice, koja je podlegnula estradizaciji i posvemašnjoj komercijalizaciji svojega knji- ževnog potencijala, kreće u ljubavnu potragu za bivšim partnerom imajući pritom, kao svojevrstan putni „tovaruš“, samo njegova pisma upućena svima. Ta je potraga dopunjena samorefleksivnim pasažima u kojima pripovjedni subjekt preispituje svo-