Nova Istra

170 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Dunja DETONI DUJMIĆ znakovitu dozu inertnosti („Samo bi da završi. Samo da život opet postane dosadno predvidljiv, jednostavan, miran.“; 276). Naknadna rekapitulacija završava u njega emotivnim epifanijskim trenutcima u kojima se javlja spoznajno „prosvjetljenje“ praćeno kajanjem. Istodobno s muškom potragom za tragovima izgubljenima u prošlosti bračnih promašaja, odvija se i nje- zina rekapitulacija uzroka vlastite holivudski intonirane kratke preljubničke afere (iako ta afera nije bila uzrokom zločina, već samo pogodan povod za kriminalističko zagonetanje). Narativnim skokovima u prošlost ona plete sentimentalnu mrežu do- kaza o žalosti zbog propuštenih prilika identitetskoga samopotvrđivanja u mogućim dubljim osjećajnim sponama. Tada se postavljaju i pitanja (naravno, bez odgovora) o metafizici ljubavi („…valjda je to ljubav, taj neki topao osjećaj koji se povremeno javi i nadglasa sve one koji ga lome i režu, mora biti ljubav.“; 81). Tu su i pitanja o osjećaj- noj potrošenosti, inerciji, pogubnoj bračnoj rutini, znaku praznine („Kako sve krene krivo? Kad ljubav počne gubiti opojan sjaj, kad se počneš odljubljivati, kad se dogo- di trenutak da se otrijezniš od bajke i zašto se itko trijezni?“; 184). Napokon, tu je i stara ideja o zaljubljenosti koju nezadrživo razara banalna svakodnevica („Ako je suditi po onome što ostaje, ljubav se sastoji od svakodnevnih dogovora i pregovora oko djece, obaveza i novca. Ostaju i gorčina, bijes, povrijeđenost i bol. Otrov. Nakon ljubavi ostaje otrov.“; 223); na kraju – rezignirana tvrdnja:„I rekla bi, da može govo- riti, da je ljubav najveća iluzija od svih“; 283). Muško kajanje kojim se ne pomaže pri razotkrivanju počinitelja zločina te ženska rezignacija pri spoznaji o ljubavnoj deluzi- ji, koja uostalom nije imala izravne veze s ubojstvom (a ono dobiva pomalo nategnut rasplet) – u ovome se romanu provode u dugome tijeku narativno spretnih vraćanja u prošlost, fabularnih zavaravanja i odgoda. Svjedok je svih događaja bio grad s tipičnim toponimskim točkama raspoznava- nja, grad koji je devalvaciju jedne ljubavi, popraćenu simboličnom ženskom smrću, promatrao u spletu pozadinskih podataka o socijalno, ideološki, etički devijantnoj sceni, ali i u naletu višednevne ljetne omare kojom se i na jezičnu polju asocira na bolesno stanje duha i tijela koje i ne može drukčije završiti nego baš smrću, simbo- lično izazvanom nepodnošljivom ljetnom omaricom. Dunja Detoni Dujmić, Zagreb www.stav.com.hr