Nova Istra

169 Dunja DETONI DUJMIĆ KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI mama zagrebačkih ulica i četvrti i to u različitim osvjetljenjima i ozračjima; kolaž atmosferičnih slika sustavno je obavijen (naslovnom) iscrpljujućom sparinom („Vru- će i sparno zagrebačko poslijepodne. Sunce tuče i svjetlost se slijeva po podu. Zrak je gust, kao da je netko izlio sirup iznad grada.“; Ušćumlić, 272). U okviru ljetne oma- glice polako se plete obiteljska noir drama te spora policijska i novinarska potraga za ključem enigme. U raskoraku s pričom o ženi koja je jednoga prijepodneva izne- nadno netragom nestala i sporim, umjerenim doziranjem kriminalističkih kodova u sklopu kojih se provodi usporedna obiteljska, policijska i novinarska potraga – nalazi se ubrzan tempo stiliziranih impresionističkih deskripcija i personificiranih opaža- ja pripovjednoga subjekta koji čitatelju sustavno dočarava izvanjski, urbani prostor u korelaciji s intimnom obiteljskom dramom. Ti su opisi predstavljeni u „stakato“ ritmiziranim kratkim sintagmama koje reproduciraju tijekove uznemirene svijesti glavnih likova koji se nemirno i ubrzano kreću gradom kao još jednim aktantom u drami nestanka i potrage („Živi grad, diše, diže se i spušta nevidljivi trbuh grada, ne- vidljivo b ȉ lo koje kuca i pulsira, otkucava sekundu po sekundu, živo kao što je živo i srce koje sada kuca u njoj, novo srce, još jedno srce…“; 67). Policijska istraga odvija se pozadinski, sporo i neempatijski; u stopu je prati me- dijska glad za žutilom i ekskluzivnim, često i lažnim dokazima, odnosno, namjer- nim dezinformacijama raznih vrsta, kojima se potraga odvodi u pogrešnu smjeru. Njihova krivudanja u postupku otkrivanja istine opskrbljuju priču nizovima doga- đajnih digresija, nadograđuju je zavaravajućim detaljima pa na taj način poopćuju i etički devalviraju ulogu novinskih kao i elektroničkih informacijskih usluga kojima se u ljetnoj sezoni tzv. kiselih krastavaca – beskrupulozno poseže za lažima. Okru- tan senzacionalizam ukorijenjen u profitu sustavno je pod kritičkim povećalom sre- dovječne novinarke za koju taj slučaj ima katarzičnu vrijednost, jer ga proživljava kao repliku vlastite bračne drame („Znam da je ovo teško, jer sam bila na vašem mjestu. Imao je ljubavnicu i svi su znali osim mene. A onda me i ostavio.“; 271), ali i kao do- kaz zlonamjernosti i korumpiranosti nekih medijskih kuća ili portala. No, u ovome je narativu naglasak i na glavnome muškom liku, prevarenome su- prugu, i njegovoj bolnoj introspekciji bračnih aporija kojih dotad nije bio svjestan. Nasuprot hladnome medijskom izvještajnom diskursu (citati iz tiskovnih i elektron- skih izvora), u ovomu je pripovjednom postupku autorici bio važan psihološko-reali- stičan i empatijski prodor u mušku nutrinu: usporedo s privatnom potragom za tra- govima i razlozima ženina nestanka, provodi se dublja psihoanaliza krivnje, bračne rutine, monotonije i nepopravljivih nesporazuma. Pritom se priča analeptički vraća na početak intimne drame, prati postupno naslagivanje negativna naboja zbog sve naglašenijih znakova devalvacije osjećajne povezanosti; muški lik uglavnom pokazuje