Nova Istra

168 KAKO JE OMARA PRERASLA U OMARICU Iva UŠĆUMLIĆ: Omara , Durieux, Zagreb, 2017., 303 str. Gotovo je nezamislivo da čitatelj drugoga romana Ive Ušćumlić, žanrovskoga slo- ženca Omara (2017.), brzopleto i uzgred prijeđe preko njegova intrigantna, ali i sugestibilna naslova te da ne poželi posegnuti za objašnjenjem etimologije te rije- či. Noviji rječnici, dakle, pružaju tumačenje pojma omara u znaku atmosferskoga poremećaja, omarine , to jest, omamljujućega vremena zbog teško podnosive spari- ne uoči kiše ili neke veće vremenske nepogode. No leksem omarica , koji i fonetski izravno asocira na spomenuti naslov, a gramatički se određuje kao njegova umanje- nica, spoznajno ide nekoliko koraka dalje, štoviše do medicinske sfere, pa napominje da je riječ o bolesnu stanju koje se očituje općom fizičkom malaksalošću i duševnim klonućem praćenima ubrzanim disanjem, bljedilom, nesvjesticom pa i srčanim za- stojem te kadšto završava smrću. U ozračju tih dvaju pojmovnih odrednica raspro- stire se fabularna krivulja ovoga romana koji bismo, zbog žanrovske hibridnosti, mogli nazvati ljubavno-psihološkim i kriminalističkim prinosom prozi egzistencije. Priča je prožeta urbanom hektikom koje je zoran pokazatelj užurbano ozračje novinarske rutine u potrazi za senzacionalističkim događajima; ta se neuroza pre- slikava na intiman plan kao razarajući čimbenik isprva skladne obiteljske zajednice, napokon se prelijeva u dugu i frustrirajuću potragu za motivima i posljedicama tra- gična ishoda socijalne i svjetonazorne konstelacije naše suvremenosti preslikane na pojedinačne životne krugove. Svi su fabularni čvorovi prostorno usidreni u panora- Dunja DETONI DUJMIĆ