Nova Istra

165 Ivan ZORIČIĆ PRILOZI O ZAVIČAJU va su iskušenja tek slijedila. Nakon što su djeca „obrstila“ one niže grane, na onima najvišima pri samom vrhu ostajali bi najveći grozdići s najsočnijim crnim plodovi- ma. A do njih nije mogao stići svatko. Sjećam se tako da je jednog ljeta na jednoj od desetak dugačkih grana na samom njezinu kraju ostalo dosta plodova u koje smo svi često zagledali. I ja sam odlučio da se uzverem do njih. Teškoća je bila u tome da je taj ogranak bio dugačak 7-8 metara, ali potpuno gol, tj. nije imao postrance grana pa se do kraja moglo stići samo pužući potrbuške. Ipak sam nekako dopuzao, po- brao bobice, ali trebalo se na isti način vratiti. Samo sada je puzanje bilo natraške, tako da točno ne vidiš kako ideš, a samo neznatno skretanje lijevo ili desno moglo je značiti da gubiš ravnotežu i padaš. I tad je nastala panika. Okupili su se svi koji su toga časa bili kod kuće, promatrali i davali savjete kako se sigurno vratiti. Ni sam ne znam kako, uspio sam se dočepati debla i čvrstog tla, silno uplašen, ali i zadovoljan što je sve sretno završilo. Pakovo Selo, detalj ( izvor: blog.dnevnik.hr ) .