Nova Istra

162 PRILOZI O ZAVIČAJU Blaženka MARTINOVIĆ u Puli, ispred naše zgrade, u koju je zadivljeno gledao svakoga četvrtka s prozora našega zajedničkoga kabineta... nakon što bi tiho, uspravno i polagano ušetao, veselo i nasmijano pozdravio, odložio smeđu kožnatu torbu i objesio kaput ili jaknu na vješalici pored prozora. Naslonjen na prozor često je započinjao razgovor o nekim davnim, a njemu tako jasnim i bistrim događajima, u prepletu osobnoga i profesionalnoga, kao vrelo znanja što izranja i preplavljuje nas, bogati, smiruje. Takav je bio naš profesor. I prošloga je četvrtka tako bilo, razgovarali smo o naglasnome priručniku za koji mi je prije dva tjedna napisao recenziju, o otvorenim pitanjima naglasne norme koji- ma je pristupao široko i otvoreno, uzimljući sve u obzir, ništa ne ispuštajući i ne pre- vidjevši. Prošli je mjeseci napisao i recenziju rada prof. Vukušića za Senjski zbornik . I tim recenzijama kao da se oprostio od znanstvene djelatnosti, i zaključio bavljenje naglasnom normom, koju je s prof. Vukušićem, toliko duboko i ustrajno znanstve- nim putem tabao da su im radovi i pristupi postali prepoznatljivi kao pulska akcen- tološka škola , a onda je sav teret nezahvalnih područja, kao što su akcentologija i pra- vopisna norma, prepustio svojim asistentima, nesebično i poticajno, vidjevši u nama pregaoce i uzdanice, kako nam je počesto iskreno i očinski govorio. Izgubili smo su- govornika koji nam je dopuštao da mu se i ljudski približi te oslonac koji je pomagao da se u vrtloženju života svemu pristupa razumno. Teško je ukratko oslikati sve ono što je prof. Zoričić među nama predstavljao, veličinom svoga uma i osobe – otvore- na srdačnost nadopunjena bistrinom njegovih pogleda na život i rad. U znanosti je prof. Zoričić uspio u dvome: približiti jezik i znanost o jeziku ši- remu čitateljstvu, u svojim savjetničkim radovima kojima je širio jezičnu kulturu, te učiniti primamljivom i jasnom akcentologiju, stilski diferencirajući sve ono dvojbeno što je dotad priječilo da se norma ustali. Traganje za jezičnim nedoumicama i osluš- kivanje hrvatskoga u praksi te predano bavljenje naglasnom normom zaokupljalo je našega profesora cijeli radni vijek. Za njim su brojni jezikoslovni znanstveni radovi, studije, referati, članci, dva je- zična savjetnika, dvije vrijedne knjige o naglasku te veliko djelo o hrvatskome stan- dardnom naglašavanju (u suautorstvu s profesorima StjepanomVukušićem i Mari- jom Grasselli Vukušić), koje je i temeljna literatura na svim kroatistikama. Profesor I još podatak da je Istarski ogranak DHK Pula godine 2018. predložio kolegama s kroatistike neka Katedru za hrvatsku književnost nazovu časnim i zaslužnim, neopravdano prešućivanim, imenom prof. dr. sc. Ljubice Ivezić (Sisak, 1915. – Pula, 1995.). Nadamo se da će prijedlog konačno biti razmotren i prihvaćen te da se profesoričina „proljećarska“ sudbina neće ponavljati kao što se, primjeice, to godinama već događa s imenovanjem nekoga pulskog javnog prostora (ulice, trga i sl.) njezinim imenom, što je odavno prihvaćeno pri odgovarajućim službenim tijelima Grada Pule, ali ne provodi se!?! ( Ur. )