Nova Istra

154 NOVI PRIJEVOD Karl KRAUS slaboga. Okrutan je, čini pobačaje, iako je potpuno uvjeren da bi i neželjeni sin neba bio sličniji bogu od onoga križanca histerije i žurnalizma, koji u zapadnome svijetu odrasta pod zaštitom zakona. No, on živi u punoći i nije mu neophodna humanost. Njegovo carstvo obuhvaća više od četvrtine cjelokupnoga stanovništva Zemlje, pri čemu je samo u prošlome stoljeću zabilježilo prirast od devedeset devet milijuna. I svi oni imaju samo jednu ambiciju: da budu Kinezi, a ne majmuni koji oponašaju tuđu posebnost. Dok Japanci na njemačkim sveučilištima studiraju kaznene zakone, Kinezi su nadasve zaokupljeni time kako ih prekršiti. Taj narod održava i uvećava svoju demonsku životnu snagu njenim trošenjem. Ne poznaje nerazumnu primjenu askeze pa njegovi muškarci uživaju u muškarcima kao i u ženama. Kinezima je, kako veli jedan istraživač, njihova pederastija tako malo naškodila da su se Nizozemci, kad su prvi put došli u Kinu, zapanjeni množinama ljudi na koje su posvuda nailazili, uvijek iznova oglašavali pitanjem, donosi li kineska majka na svijet odjednom dvade- setero djece. Moral zasnovan na grijehu decimira narod gore negoli francuski sustav dva djeteta. On u svijet unosi patologiju, a s njom i onu urođenu homoseksualnost koja je kukavan odraz erotske raznolikosti. Kinez voli ženu, voli je u dječaku, i ne odriče se prava da crte traženoga tipa žene voli u glavi mačke. Ali on ne traži muškar- ca, čemu teži zapadnjačka perverznost koja nije obogaćenje erotike nego patološka posljedica sakaćenja spolnoga života putem morala. Istraživači muškoga ljubakanja u Kini navode činjenicu da mladi glumac koji treba igrati ulogu ljupke mandarinke, „ima najdražesniju žensku glavu“ od svih „koje se uopće može vidjeti u Kini“. Kine- ska je pederastija za javno mišljenje „stvar koja ne predstavlja ništa neobično i kojoj se svatko bez ustručavanja prepušta. Ljudi se prema toj vrsti naslade odnose potpu- no ravnodušno i ona ni najmanje ne uznemiruje javni moral. Budući da se ta rad- nja sviđa onome koji je čini i da je osoba kojoj se ona čini zadovoljna, kineski moral zaključuje da je tu sve u redu. Kineski zakon ne voli se baš previše baviti intimnim stvarima. Pederastija se čak smatra oblikom lijepoga ponašanja, skupim luksuzom i otmjenim sportom“. Žena je u Kini i kao supruga i kao kurva onoliko neiskusna i neobrazovana koliko je to potrebno iskusnom i obrazovanom muškarcu, koji ne živi u iluziji da ženu može učiniti doraslim partnerom u području koje prirodno pripa- da njemu i ne umanjuje njene prijeke potrebe time što će joj dati prava.„On, budući da voli stihove, glazbu i izreke filozofa, rado se pojavljuje, ako mu sredstva to ikako dopuštaju, u obrazovanom muškom društvu, u kojem je siguran da će sresti mlade muškarce koji poznaju književnost, a pritom su i voljni za spolne odnose.“ „Svećeni- ci, vojne osobe, ćudoredna policija, mandarini, pojedini pjesnici i pojedini carevi“ u znanstvenim se istraživanjima izričito navode kao osobe koje prakticiraju istospol- nu ljubav. Prijestolnica Peking diči se sljedećom specijalnom ustanovom: „postrojba ljubavnika za moguće potrebe vladara“;„odabir carevih službenih ljubavnika navod-