Nova Istra

150 NOVI PRIJEVOD Karl KRAUS Dolje je pakao, dolje je tmina, sumporna jama, oganj, ključanje (...) Ljekarniče dobri, daj mi unču mošusa da zasladim pokvarenu maštu. 16 Sama je fantazija, međutim, taj mošus što zaslađuje muški razum i bez kojeg on ne bi mogao domisliti predodžbu da žena svoju bogovima sličnu ljepotu crpe iz sum- porne jame. Tko takvu predodžbu nije kadar sjediniti s vlastitim doživljajem, razbija glavu nad ovom zagonetkom englesko-vražjega spoja i ona se trezvenom propitivaču raspada na svoje dijelove. Kršćanska etika očajnički krši ruke jer joj hrabrenjem duše ne polazi za rukom pridobiti ljepotu u onoj mjeri u kojoj je ona neophodna živo- tu. Veliko pitanje koje stoji otvoreno još od dana kad se ljudima osladilo odricanje, opominje nas onako kako nas opominje zemlja kad pomislimo da smo je tehničkim igrama uspjeli smiriti: kako će svijet izići na kraj sa ženama? Etika vidi da svaki na- por duše smjesta proizvodi svoju suprotnost, duševni otpor koji je svodnik naslade. Vidi da odgoj ne popravlja pogreške žene, koje pravilno raspoređene ipak djeluju dražesno, nego da pogreške žene u svakom rasporedu nadmašuju i ukidaju odgoj. Vidi da je već sama znatiželja kadra poništiti sav rad kršćanske kulture na ženi. Vidi i ne može vjerovati. Uvijek iznova isto čuđenje nad prirodom koja spolovima nije do- dijelila jednaku mjeru nedostatnosti; stvorila je žensko biće za koje je užitak samo nagovještaj užitka i muškarca kojeg užitak iscrpljuje. Muškarac to osjeća i ne želi to znati. Tisuću puta borio se protiv drugoga koji možda ne živi, ali je pobjeda toga drugog nad njim ipak neumitna. Ne zato što taj drugi ima bolje osobine, nego zato što je drugi, kasniji, koji ženi donosi užitak slijeda i koji će kao posljednji pobijediti. Ali oni to tjeraju od sebe poput lošega sna i žele biti prvi. Ne mogu u to vjerovati. Sve dok ne vide ljupku gospođu, nju koja je na svijet doš- la s uzvikom„shocking“, kako umiče u dućan kineskoga perača rublja. Ne prate je nikakvi čuvari osim morala i možda povjerenja supruga koji je voli. On je vlasnik, pripada mu pravo da ne zna što ženskim osjetilima, koja je bogato opskrbio, znači drugi muškarac. No kad bi samo slutio kako njome upravlja taj drugi muškarac dru- ge rase! Predodžba koja bi mu se poput crva ugrizla u mozak, kad bi samo mogla premiljeti prag toga samopouzdanja, svakog se dana stostruko ostvaruje u praoni- ci rublja u Chinatownu. Ubogi vrag, preko kojega bijela duša tek postaje svjesnom svoje sličnosti s Bogom, provodio se bez po muke sa ženom za kojom ta bijela duša 16 Stihovi iz Sheakespeareova Kralja Leara preuzeti su u hrvatskome prijevodu Antuna Šoljana, KRALJ LEAR, izdanje Nakladnog zavoda Matice hrvatske, Zagreb, 1990., str. 129-130.