Nova Istra

134 NOVI PRIJEVOD Karl KRAUS dovoljno nesebičan i što čovjeku koji je otac obitelji i koji te ionako ne želi prevari- ti uskraćuješ neophodna sredstva za miran život. Svaki put kad se ovamo vratim, pitam se dokle ću to još moći trpjeti. Sredstvo sam u rukama onih koji su na višem stupnju organizacije. Kao putnik tu sam radi kočijaša, da me mogu koristiti kad im je to potrebno. Uspiju li me iznajmiti za jednu vožnju i pođe li mi za rukom kvakom otvoriti vrata na kolima i opet ih zatvoriti, onda ih neka čudna bosonoga osoba još jednom otvori, pusti vjetar i kišu unutra i za to još zahtijeva nagradu, kao i za to što joj je bez moje pomoći uspjelo otvoriti i potom opet zatvoriti vrata. Kao čovjek koji jede, tu sam radi gostioničara koji također žele živjeti. Kao pokradena osoba radi policije. Kao građanin radi države. Kao pušač tu sam kao kresivo za drugoga puša- ča. Kao privatna osoba služim promatraču. Jedino obeštećenje koje za to imam jest to da i sam mogu brojiti sijede dlake na sljepoočnici gospodina Pollaka. Fritz Schönpflug: Opernring ; pripadnici viših staleža koji se žele pokazati pred zgradom opere. Osjećam se kao usred kazališne publike koja se između dvaju činova raspadne na sve same poznanike koji razmjenjuju obiteljske novosti. Čujem pitanje: „Što, ove se godine ne ide u St. Moritz?“, jamačnu tvrdnju: „I ovaj već lijepo zarađuje“, konstata- ciju: „Bunzl 7 se dao krstiti“ i uzvik: „Na ime Kramer, trebam reći!“ Bježim u kabinu 7 Bunzl – tada često židovsko prezime na području Habsburške Monarhije.