Nova Istra

125 Milan SOKLIĆ NOVI PRIJEVOD „bića ravna muškarcima“, nego onaj koji ih razumije u njihovoj osjetil- nošću determiniranoj posebnosti. Iznenađuje u tom smislu Krau- sov negativan odnos prema psiho- analizi i analitičarima iz Freudova kruga. Kraus psihoanalizu naziva metodom koja će brže „laika učini- ti stručnjakom negoli izliječiti bo- lesnika“ i ismijava je kao način bo- gaćenja na „tuđim snovima“. U psi- hoanalizi, usto, vidi sredstvo stjeca- nja moći nad ljudima i sluti moguć- nost njene zloporabe. Zastrašuje ga psihoanalitičarsko zadiranje u pojedinčevu intimu te pred njima brani pravo na vla- stite neuroze. No, više od svega ogorčuje ga njegov bivši suradnik Fritz Wittels koji psihoanalizu nastoji primijeniti na genije: u njegovu prikazivanju genijalnosti kao patološke pojave i kompenzacije (što je danas nažalost uobičajena praksa) Kraus vidi osvetu mediokriteta i smatra ga nepodnošljivim svetogrđem. [Tko zna kako bi današnji Puljani doživjeli Krausovo predavanje? Koliko bi razu- mjeli taj humor, njegove žaoke i aluzije, sve i da ih je napisao na hrvatskome? Kraus nije gajio iluzije o tome da glavnina posjetitelja njegovih večeri kraj sveg svojega odu- ševljenja ne razumije mnogo od pročitanoga teksta: očarani su njegovom osobom, načinom predstavljanja, čarobnom simbiozom glumca i pisca, dok se sam sadržaj često gubi u blještavu žuboru riječi. Njegovi tekstovi vrve poantama: dok slušatelji razumiju prvu, on je već na petoj. Krausova je satira intelektualna i zahtijeva vrijeme, ona je slow food namijenjen pozornome čitanju u tišini tijekom koje do svijesti dopi- ru svi vidovi Krausova koncentriranog jezika. Idealan „konzument“ takvoga teksta nije slušatelj nego čitatelj, idealan posjetitelj Krausove večeri trebao je stoga otprije poznavati tekstove koji će biti pročitani. No, malo je bilo takvih i stoga se na preda- vanjima većina „streljiva“ trošila uprazno. Iz istih razloga gubitaka će nužno biti i u ovome prijevodu, čak i kad nije riječ o aforizmima, nego o satiričnim esejima. Jer u svakoj se Krausovoj rečenici može kriti mina i nema prevoditelja koji sa sigurnošću može tvrditi da ih je sve izbjegao. Jezici se sintaktički i idiomatski tek djelomice poklapaju i mnoge efektne igre riječima ovo- ga majstora koncentriranog izraza neće zvučati kao u izvorniku. Svoj dio uzet će i iz- gubljeni kontekst Krausova vremena, pojedine aluzije na ondašnje javne osobe i do- Karl Kraus (foto: ww1.habsburger.net )