Nova Istra

122 NOVI PRIJEVOD Milan SOKLIĆ stremi nekome nedostižnu cilju, Karl Kraus iz dana u dan stječe sve više sljedbenika. Povjerenje svojih sljedbenika osobito stječe time što mu je već u prvome stvaralač- kom razdoblju došlo do svijesti to da je svaka slava za vremena i upravo zbog toga bezvrijedna. I upravo zbog toga što se odriče svake slave, sve se njegovo stremljenje usredotočilo na istinu i čestitost. Tko sebi, kao Karl Kraus, nekažnjeno dopušta da tako oštro i bezobzirno bičuje poroke modernih pisaca i farizeja, mora sâm biti bez mane poput sveca. To i njegov izvanredan duh, udružen sa znanjem kojim naprosto nadilazi ljudske pojmove, čine moćne čimbenike koji mu dodjeljuju moralnu snagu da poput svjetionika okružena hukom oluje novome naraštaju, koji teži visinama, pokazuje pravi put kroz divlje valove života.“ Nije potrebna osobita pronicavost da bi se zapazilo to kako autor članka ključne ideološke oslonce Krausova svjetonazora vidi u Nietzscheu, a pomalo i u Frensse- nu. Krausovi su stavovi u to vrijeme, kao i stavovi većine intelektualaca s njemačkoga jezičnog područja, obilježeni Nietzscheovim načinom koliko i njegovim stavovima. Stoga i u Krausa, s jedne strane, prepoznajemo tipičnu mješavinu elitizma i politič- koga konzervativizma, a s druge radikalnu kritiku kršćanskoga morala i na njemu izgrađene kulture kojima je Nietzsche obilježio kraj devetnaestoga i početak dvade- setoga stoljeća. Tipično je Nietzscheov i motiv prijezira prema „kramarima“, odnosno novim, na industriji i trgovini izraslim bogatašima i općenito prema svakome obli- ku života koji je određen potrebom stjecanja materijalnih dobara. Neobično danas zvuči Krausovo omalovažavanje svih koji pišu za novac, a to su prije svega novinari. Karl Kraus odrastao je u dobrostojećoj židovskoj obitelji 4 i renta koju mu je otac ostavio bila je dovoljna da do kraja života ne mora raditi za novac. Bio je, kao i Ni- etzsche, Stefan George i niz drugih tadašnjih mahom konzervativno orijentiranih intelektualaca, takozvani „Privatmann“, odnosno osoba koja živi od dividende, kama- te ili drugih oblika rente i ne mora raditi da bi preživjela. Od kapitalista ili industri- jalca „Privatmann“ se razlikuje po tome što ne nastoji uvećati svoje bogatstvo, nego se zadovoljava skromnom rentom i slobodom koju mu ona pruža. Zarađeni novac prethodne generacije omogućuje mu kvalitetno obrazovanje i život posvećen„višim“ djelatnostima. Mnogi od njih, uključujući i Karla Krausa, načelno nisu htjeli stupati u brak i imati djecu jer im se obiteljski život činio nespojivim sa stvaralačkim radom. U slobodi koju su tom žrtvom stjecali uspijevali su postići visok stupanj kulturne profinjenosti i takvi bijahu predodređeni za refleksiju o kulturi uopće. Karl Kraus bio je vrlo načelan„Privatmann“ i nije miješao svoj rad s uzdržavanjem svoje osobe. Zarade od časopisa i predavanja bile su izračunate tako da dostaju za 4 Karl Kraus rodio se 28. travnja 1874. u Jičínu (Gitschin) u današnjoj Češkoj, a umro je 12. lipnja 1936. u Beču.